Planinarsko hodočašće na Svetu Geru, koje je održano u nedjelju, 26. siječnja, i ove godine okupilo je više stotina planinara. Oko 8.00 sati počeli su pristizati u Sošice, da bi dalje nastavili pješice, uspinjući se planinarskim stazama oko dva i pol sata do svoga cilja – kapele sv. Ilije na Svetoj Geri.
Tamo je u podne slavljena sveta misa koju je predvodio župnik iz Ruda i Kotara vlč. Darko Banfić, u zajedništvu s domaćim župnikom o. Igorom Grahovcem, o. Euzebijem Kneževićem iz Pećnog, profesorom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dominikancem Alojzem Čubelićem, župnikom iz Svete Jane vlč. Josipom Gonanom, župnikom iz Natkrižovljana vlč. Mariom Filipovićem i župnim vikarom u zagrebačkoj župi Savica-Šanci vlč. Joštom Mezegom.
Na početku euharistijskog slavlja o. Igor Grahovac, župnik župe Uskrsnuća Gospodnjega u Radatovićima, kojoj teritorijalno pripada kapela sv. Ilije na Svetoj Geri, pozdravio je okupljene vjernike te izrazio radost i želju da se ova tradicija okupljanja u molitvi i zajedništvu nastavi i dalje.
Predvoditelj misnoga slavlja, vlč. Banfić, nastavljajući se na misli svetoga Pavla, pozvao je vjernike da koriste svoje talente na širenje Božje riječi, da svojim primjerom budu navjestitelji Evanđelja te da tako svi zajedno izgrađuju Crkvu.
Kako je ovo hodočašće bilo neposredno nakon smrti o. Milana Vranešića, koji je bio njegov začetnik, predsjednica Planinarske bratovštine sv. Bernarda Lovorka Grbac, izrekla je nekoliko riječi u njegov spomen:
– Povijest ovog hodočašća seže u 1994. godinu. Početkom te godine, sada sveti papa Ivan Pavao II, pozvao je cijeli svijet da u nedjelju 23. siječnja 1994. moli za mir u Hrvatskoj i BIH. Potaknut tom molitvenom nakanom, o. Mile pozvao je planinare i sve ljude dobre volje, da dođu na ovo mjesto jedinstva u različitosti, na ovo mjesto gdje se susreću dva naroda i dva obreda, moliti za mir te je održano prvo hodočašće na Svetu Geru. Vjerojatno nije bio siguran hoće li to biti prvo i zadnje zimsko hodočašće, ili će se nastaviti dalje? Mi koji smo danas ovdje, odgovor smo na to pitanje. I doista, tijekom godina, Planinarsko hodočašće na Svetu Geru posljednje nedjelje u siječnju, postalo je neizostavni dio u godišnjem planu. Uspinjali smo se na ovaj vrhunac po svakakvim vremenskim uvjetima: na – 15 i + 15, po dubokom snijegu i već okopnjelim livadama s prvim kukurijecima, po snježnim mećavama, vjetru, gustoj magli, suncu… a ovdje nas je uvijek čekao o. Mile, sa širokim osmijehom, presretan što se ponovno vidimo i susrećemo u razgovoru, molitvi i pjesmi. Upravo taj osmijeh govorio je koliko mu znači ovo mjesto, ovaj događaj i svi mi ovdje okupljeni. I kad bismo se nekoliko dana nakon hodočašća ponovno čuli, bio je neizmjerno zahvalan Bogu za sve nas, koji smo ovdje bili i molili. Svakako treba spomenuti da ovaj događaj ne okuplja samo nas planinare, nego i dežurne službe – one koji čiste cestu, ponekad i nadljudskim snagama, Hrvatsku gorsku službu spašavanja, kao i domaće žitelje. O svima njima i njihovoj zauzetosti, o. Mile uvijek je imao riječi pohvale i zahvale. I ova kapela sv. Ilije u kojoj slavimo svetu misu, koja je od davnina ovdje stajala te su od nje ostale samo ruševine, danas ne bi bila ovakva, da nije bilo njegovog truda i zalaganja. Tijekom života, živeći za druge i s drugima, penjao se ovim žumberačkim stazama uzduž i poprijeko, kako bi dosegnuo nebeski Vrhunac. Vjerujem da ćemo se i sljedećih godina, posljednje siječanjske nedjelje, ovdje okupljati, ujedinjeni u molitvi za mir – rekla je Lovorka Grbac.
Zajedništvo oko euharistijskog stola osjetilo se i u pjesmi, koju je na gitari pratila Gabrijela Skendrović, a nakon svete mise, odmora i okrjepe, planinari su ponovno krenuli na žumberačke staze, s nadom da se sljedeće godine ponovno susretnu.
Tekst i foto: Lovorka Grbac
