U povodu nadolazećih Dana rudarske greblice, manifestacije koju su članovi Kulturno-umjetničkog društva Oštrc prije 40 godina pokrenuli u čast tom skromnom slanom kolaču, jučer je otvorena prigodna izložba posvećena njezinoj bogatoj povijesti. Osmislila ju je Maja Klisurić, koja je svoj prepoznatljiv, lepršavi stil, koji unosi u sve ono što radi, unijela i na dvanaest izložbenih panoa u parku ispred Samoborskog muzeja.
Začetnik ove važne kulturne i gastronomske manifestacije Ivan Burić prisjetio se kako je došao na ideju da kolaču iz Ruda posveti festival. Bilo je to, kako je kazao, na obiteljskom ručku, gdje je u jednom restoranu naišao na pojam “samoborska greblica” i to ga je nagnalo da s članovima KUD-a osnuje priredbu, jedan dan koji će povezati rudarski specijalitet s folklorom.
Josip Lebegner iz KUD-a Oštrc podsjetio okupljene na razvoj Dana rudarske greblice i promjene koje je program doživljavao tijekom godina:
“Prve Dane rudarske greblice organizirali smo prije 42 godine. Dvije godine manifestacija nije održana, 1991. zbog Domovinskog rata te 2020. tijekom pandemije. No, vratili smo se i nastavili dalje. Nadam se da ćemo doživjeti još puno veće brojke od ovih današnjih. I KUD Oštrc i greblica sazrijevali su kroz godine, a mi smo stalno nastojali obogaćivati manifestaciju i dodavati nove sadržaje”, rekao je dugogodišnji tajnik KUD-a te dodao: “Rudarske greblice ne bi bilo bez Pekarnice Nikl, ali ne bi je bilo ni bez članova KUD-a Oštrc. Mi sami odrađujemo velik dio posla. Nismo među onima kojima je sve unaprijed pripremljeno – sami čistimo, pripremamo i organiziramo. Zato mogu reći da su članovi KUD-a nešto najvrjednije što ova manifestacija ima.”
Izložbu je otvorenom proglasio zamjenik samoborske gradonačelnice Petar Burić, koji je toliko rudarskih greblica isprobao kao član žirija na Izboru najbolje greblice na Danima rudarske greblice da ga više ni ne nazivaju strancem u Rudama.
Okupljeni su se potom preselili u potkrovlje Samoborskog muzeja, gdje je program nastavljen uz predstavljanje knjižice “Da se ne pozabi” autora Stjepana Lehpamera Lule. Pred prepunom dvoranom znatiželjnika, prikazano je kako je autor na mjesnom rudarskom govoru opisao povijest rudarenja, način života, narodne običaje, obrte, zanate i vještine Rudara. Knjiga obrađuje i rad u udrugama i društvima te sakralnu baštinu, a sadrži i rječnik domaćih rudarskih izraza i nadimaka koji su obilježili lokalnu zajednicu.
Osim agilnog gospona Štefa, koji je, u svojim najboljim godinama, uz mnoge hobije, našao vremena i za pisanje, o knjizi je govorila i njezina urednica Tihana Stepinac Fabijanić.
“Kako i sam na početku svoje knjige navodi, Štef želi da njegovi unuci, mladi Rudari, ali i oni nešto stariji, ne zaborave kako je to nekada bilo. Zato sve nas čitatelje vodi kroz višestoljetnu povijest Ruda i rudarsku tradiciju. Kao goste koji su dobrodošli u ovu zajednicu upoznaje nas s vremenima kada su se Rude prvi put spominjale, o čemu su ljudi pripovedali dok još nije bilo ni mobitela, niti televizije te kako su živjeli. A život tada nije bio lagan. Sve je trebalo priskrbiti vlastitim rukama, kako u podzemlju rudokopa, tako i na škrtoj zemlji u uskoj dolini Gradne ili na strmim, šumovitim bregima”, opisala je ukratko urednica.
Za grafičko je oblikovanje bio zadužen Robert Škiljan, koji je rekao da put do suradnje, ali i do finalne knjige o Rudarima, nije bio lak: “Tihana je napravila nevjerojatno veliki posao – to je možda teško vidjeti kad imate pred sobom ovako malu knjižicu, ali inače i otrov i lijekovi se čuvaju u malim bočicama. Morate biti svjesni da je tu knjižicu napisao i pripremio zapravo jedan penzioner koji za to skupio novce.”
Škiljan je predložio da se na temelju ove knjige napravi jedno opsežnije djelo: “Predlažem da na temelju svega ovoga izradimo pravu monografiju Ruda. Rude su mjesto koje to zaslužuje. To nije samo 400 obitelji koje danas žive u Rudama. Rude imaju toliko segmenata društvenog života: od Rukometnog kluba Rudar, Dana rudarske greblice i Barbarinja do Rudnika Svete Barbare. Naravno, Grad Samobor i Županija mogu i moraju pružiti podršku kroz fondove koji za to postoje.”
Svoje obećanje da će budući naraštaji čuvati “rudarsku reč”, dala je i gradska vijećnica i predsjednica MO Rude, Zvjezdana Planinčić, koja se jučer prisjetila i rudarskih pjesnikinja koje su taj mjesni govor utkale u svoje stihove.
Kako to već biva kod Rudara, nijedno druženje, pa ni ovo nije prošlo bez glazbe. Tako da su svojim tamburama program s nekoliko pjesama uveličali članovi i članice tamburaškog sastava KUD-a Oštrc. Susret je završio zakuskom na kojoj se svatko punudio barem jednim delcem greblice.
