Spektakularnim koncertom dvojice umjetnika svjetskog ugleda, violinista i violista Juliana Rachlina i pijanista Itamara Golana, 50. Samoborska glazbena jesen ušla je u svoj završni vikend. Dvojac se nakon punih 20 godina vratio na festival i ponovno oduševio publiku u prepunoj Župnoj crkvi sv. Anastazije. Izveli su sonate Dmitrija Šostakoviča, Claudea Debussyja i Césara Francka, u kojima su pokazali svu raskoš interpretativne snage i umjetničke povezanosti.
Gromoglasni pljesak i stajaće ovacije prizvali su čak dva bisa – glazbenici su publiku počastili šarmantnim minijaturama Fritza Kreislera, Liebesfreud i Schön Rosmarin, čime je večer zaokružena kao još jedan od nezaboravnih vrhunaca festivala.
Dan ranije, 2. listopada, publika je u istoj crkvi doživjela jedan drugačiji, ali jednako dojmljiv program – koncert posvećen velikom Dmitriju Šostakoviču, jednom od najznačajnijih skladatelja 20. stoljeća, povodom 50. obljetnice njegove smrti. Sopranistica Darija Auguštan, violinist Marco Graziani, violončelist Smiljan Mrčela i pijanist Krešimir Starčević izveli su tri njegova djela, a večer je obilježila i praizvedba nove kompozicije Tomislava Fačinija “Folies russes” na stihove Bloka i Dostojevskog, dočekana s velikim zanimanjem i snažnim pljeskom.
Za koncept programa zaslužan je mladi pijanist Krešimir Starčević, koji je naglasio: „Htio sam obilježiti 50. obljetnicu smrti Dmitrija Šostakoviča, a htio sam i da neki naš skladatelj napiše djelo koje će se dobro uklopiti u ovaj program. To je napisao naš sjajan dirigent i skladatelj Tomislav Fačini, koji je također ove godine slavio 50. rođendan. Ovaj program bio je posebno prikladan jer i Samoborska glazbena jesen ove godine slavi 50. rođendan, tako da je sve bilo u znaku toga.“
Skladatelj Tomislav Fačini dodao je: „Hvala ovim prekrasnim izvođačima koji su doista odsvirali i otpjevali ono što sam imao u glavi, to je nesvakidašnja privilegija. Sam kontekst bio je narudžba u večeri posvećenoj Šostakoviču. Nastojao sam da ta muzika komunicira s njime, a opet da bude nešto sasvim drugo. Odabrao sam tekstove istih autora, koji se bave sličnim idejama, ali su drugačiji od fine, mekane, simbolističke poetike koju je uglazbio Šostakovič. Stihovi su vrlo oštri, naturalistički, egzistencijalistički, grubi i narativni – mislim da su poslužili kao dobar kontrapunkt većini programa i drago mi je da se publici svidjelo.“
Iako se festival bliži kraju, Samoborska glazbena jesen čuva još dva aduta za svoje veliko finale. Večeras, 4. listopada, u Župnoj crkvi sv. Anastazije od 20 sati nastupa Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem maestra Valentina Egela, s izvedbom monumentalne Devete simfonije Gustava Mahlera, jednog od najuzvišenijih i najpotresnijih djela simfonijske literature. Mahlerovo posljednje dovršeno djelo u sebi nosi raskoš i slojevitost cijelog skladateljeva stvaralaštva: od eksplozivnih kontrasta i dramatske napetosti do intimnih, gotovo meditativnih trenutaka. U Samoboru ćemo čuti komornu verziju ovog monumentalnog djela u obradi Klausa Simona.
Završnica festivala u nedjelju 5. listopada, pripada Hrvatskom gitarskom kvartetu. Zoran Dukić, Petrit Çeku, Maroje Brčić i Tvrtko Sarić svojim će koncertom obilježiti kraj jubilarnog izdanja Samoborske glazbene jeseni. Na programu su djela Griega, Sorkočevića, Miletića, Prokofjeva i Piazzolle, atraktivna kombinacija koja jamči da će i posljednja festivalska večer završiti u velikom stilu.
Foto: Šime Modrić, SGJ (posljednje dvije)
