Protekli su tjedan članovi Planinarske bratovštine sv. Bernarda proveli planinareći po Crnoj Gori. Većinu dana proveli su u Žabljaku, uspinjući se na okolne vrhove Durmitora, koji je 1952. godine proglašen nacionalnim parkom. Od 48 vrhova viših od 2000 metara, popeli su se na 4. Posljednji dan spustili su se u Bokokotorski zaljev – Zaljev hrvatskih svetaca i blaženika.
Put Crne Gore samoborski planinari krenuli su u subotu, 23. kolovoza rano ujutro, da bi nakon gotovo 12 sati vožnje stigli do Žabljaka, gradića smještenog na 1456 m/nv, koji je ujedno i centar zimskog turizma. Ovdje su se smjestili u planinarski dom „Neviđeno“ koji vodi obitelj Šibalić čiji im je član obitelji, Marko, bio je sve dane planinarenja vodič na usponima.
S obzirom da je ovo bio prvi dan planinarenja, za početno zagrijavanje izabran je jedan laganiji vrh, Savin kuk (2313 m/nv). Ovo je jedan od najposjećenijih vrhova, jer je na njega moguć pristup i žičarom Ski centra. Kažu da je s njega i jedan od najljepših pogleda na okolne vrhove, no naši planinari ga nisu uspjeli doživjeti jer se u međuvremenu navukao oblak te su većinu vremena bili u oblaku.
Nakon što su se u ponedjeljak popeli na vrh Crvena greda (2164 m/nv), u utorak su članovi Bratovštine za uspon odabrali Bobotov kuk, koji je s 2523 m najviši vrh Durmitora. S obzirom na to, on je i najposjećeniji, ali zahtjeva i nešto više kondicijske i tehničke spreme, jer je završni dio uspona stijena, po kojoj se penje uz pomoć sajli.
Nakon jednog dana odmora, za posljednju planinarsku rutu izabran je Prutaš. Ovaj vrh, visok 2393 m/nv, ime je dobio po visokim, naboranim, vertikalnim liticama s njegove zapadne strane, koje se poput prutova uzdižu prema vrhu. Druga strana je uglavnom travnata i usprkos dosta strmih dijelova, prekrasna za hodanje. Sam vrh je prostran, kao stvoren za odmor i uživanje u veličanstvenom pogledu na planine dokle oko seže.
Petak je bio dan odlaska u Bokokotorski zaljev, koji se još naziva Zaljevom hrvatskih svetaca i blaženika jer iz njega potječu sv. Leopold Mandić, bl. Ozana Kotorska i bl. Gracije Kotorski (ili iz Mula) U crkvi sv. Marije Koleđate slavljena je sveta misa. Crkva potječe iz 13. st., a u narodu se još zove crkva bl. Ozane Kotorske jer se u njoj čuvaju moći bl. Ozane. Nakon mise, uslijedio je posjet katedrali sv. Tripuna iz 12. st. Ovdje je naše planinare, kroz bogatu povijest i sadašnjost Bokeljskih Hrvata, proveo kancelar Kotorske biskupije don Robert Tonsati. Popodne je bilo rezervirano za šetnju gradom i kupanje.
