Jučer je održano tradicionalno proštenje kod kapele sv. Helene. Obilježena je pritom stota godišnjica gradnje kapele prema viziji pomoćnog zagrebačkog biskupa Josipa Langa i samoborskog učitelja Milana Langa, dvojice braće koji su nedaleko kapele imali svoju ladanjsku kuću. Željeli su na temeljima nekadašnjeg cistercitskog samostana i crkve sv. Helene, koji se spominju u 13. stoljeću, izgraditi spomen kapelu na slavni samostan i crkvu koji su na tom mjestu stajali stoljećima, sve do njihovog rušenja 30-ih godina 19. stoljeća.
Vizija braće Lang živi i danas kroz rad Bratovštine sv. Helene koja Župi sv. Anastazije pomaže brinuti o kapelici. Bratovština sv. Helene osnovana je 1930. g., no njeno su djelovanje komunističke vlasti zabranile 1948. g. Bratovština je ponovno osnovana 2014. godine, a njeni članovi svake godine pripreme proštenje koje okupi mještane istoimene gradske četvrti te hodočasnike iz drugih dijelova župe Samobor te vjernike iz susjednih župa.
Svetoj misi prethodilo je predstavljanje knjige koja na 80 stranica predstavlja povijest cistercitskog samostana i crkve te povijest spomen kapele sv. Helene u posljednjih sto godina s naglaskom na radu Bratovštine od njene obnove 2014. godine do danas. Knjižicu je uredio Krunoslav Znika, dopredsjednik Bratovštine sv. Helene uz veliko zalaganje Gordane Ivir. Knjigu je predstavio Krunoslav Znika, a potom je sve okupljene pozdravila Blaženka Milković, predsjednica Bratovštine. S nekoliko prigodnih riječi prisutnima se obratila i Petra Škrobot, samoborska gradonačelnica. Bratovština je otisnula i prigodne plave majice s crtežom današnje kapele sv. Helene, koji je nacrtao Danijel Deverić iz Donje Lomnice.
Ovogodišnju misu predslavio je vlč. Krešimir Cervelin. Tumačio je biblijske tekstove 21. nedjelje kroz godinu, citirajući pritom Isusove riječi „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći“. Povezao ih je s blagdanom koji smo proslavili, naglasivši kako je sv. Helena pomažući drugima, osobito siromašnima, onima na margini, i čineći djela milosrđa, upoznala Krista. Tako je postala kršćankom, tako je njen sin postao velikim kršćaninom, postao je onaj Konstantin Veliki koji je proglasio Milanski edikt 313. g. kojim je kršćanska vjera postala slobodna vjera. Postala je i religija čitavoga Carstva, jer vjerovalo se doista u Isusa Krista, a jedna žena, koja je bila ostavljena od svoga muža postala je i caricom i onom koja je donijela kršćanstvo čitavom Rimskom carstvu. Ona koja je žudjela za time što je Krist govorio, koja je žudjela za njegovim križem i na kraju ga je i pronašla i donijela u Rim kako bi ga se moglo častiti. U Svetoj zemlji ostavila dvije bazilike kako Isusova groba tako i Kristova križa, odnosno mjesta njegova pogubljenja…
U svecima kao što je sv. Helena možemo gledati primjere za svoj život, jer i mi smo, kršteni, postali dio crkve i djeca Božja. Sigurno su nam se dogodile neke stvari u životu koje su nam bile teške za prihvatiti, gdje smo možda otišli od Gospodina, ali smo mu se opet vratili, ali nas je k njemu opet nešto privuklo, zvao nas je, mi smo ga tražili i tražili, a on nam je onda pokazao uska vrata… Možda ćemo se opet pogubiti, ali se zajedno s njime možemo vratiti. Čineći djela ljubavi i milosrđa, iako svatko živi za sebe i po svojem srcu, mi smo ti koji jedni druge možemo i trebamo prozivati, koji trebamo naviještati Kristovu Radosnu vijest, da se ne uzoholimo i ne ostanemo ispred zatvorenih uskih vrata, plačući nad time – uska su i kroz njih ne možemo proći. Možemo, ako slijedimo onoga koji je Put, Istina i Život. I samo tako će svatko od nas, ali kao dio njegovog otajstvenog Tijela, Tijela Crkve, doista moći doći s licem svojim, koje je možda izmučeno radom i dobrim djelima, i vidjeti ga takvog, licem u lice, u vječnosti. I onda ćemo proći onaj završni „test“ pravedno će nam, ali milosrdno suditi Gospodin“.
Misi je nazočio veći broj vjernika, skupina članova Društva sv. Izidora Seljaka Udruge Ekosspiritus, Samoborske kralušice i članovi Udruge Etno-fletno u svečanim samoborskim narodnim nošnjama, te predstavnici gotovo svih samoborskih bratovština.
Nakon sv. mise članovi Bratovštine sv. Helene organizirali su zajednički agape kojem su se pridružili svi prisutni. Proštenjarki ugođaj dodatno je obogaćen nezaobilaznim medičarskim proizvodima te svirkom muzikanata. U atmosferi pučke zabave, koja i priliči ovakvoj okrugloj obljetnici, uživali su i gosti i domaćini.
Na čast i slavu sv. Helene, čiji je blagdan svečano proslavljen. (Tekst: Radovan Librić, foto: Župa svete Anastazije, arhiva RS)
