Učenici 8. C razreda Osnovne škole Janko Mišić iz Samobora obilježili su proteklog petka, 6. lipnja, 50. obljetnicu (1975. – 2025.) završetka osnovne škole susretom pred školom sadašnjeg naziva Samobor.
Uz zahvalu sadašnjem ravnatelju, u razredu posvećenom Josipu Prudeusu potekao je razgovor – prozivka učenika, sjećanja na školske dogodovštine, nestašluke i lijepe školske dane te snove o tome što će biti kad odrastu. Iako su svoje školovanje započeli u prošlom tisućljeću, u drugoj državi i društvenom uređenju, na nižem stupnju tehnološkog razvoja, odrasli su s višim moralnim vrijednostima prema kojima se poštuju roditelji i stariji, cijeni prijateljstvo voli rodni grad i domovina.
Dvadesetero okupljenih potom je obišlo grobove umrlih, položilo cvijeće i zapalilo svijeće. Na grobu pokojne razrednice Ranke Novosel bilo je osobito dirljivo – recitirane su tri njezine pjesme na kajkavskom (Osebujnek, Kaj znači vučitel biti i Zajdni znamen) i to igrom slučaja u prisutnosti njezine unuke koja je uređivala grob.
Duh dugogodišnje povezanosti zaokružen je druženjem u lokalnom restoranu u kojem ih je dočekala zajednička fotografija snimljena na dan okupljanja pred školom.
Svaki sudionik kući je otišao sa sjećanjima na protekle školske dane s pregršt lijepih dojmova ali i tiskanom “knjižicom”. Knjižica je sjedinila razredne fotografije iz osnovne škole, fotografije s nekoliko prijašnjih okupljanja na godišnjicama završetka osnovne škole, popisom učenika 8. C razreda i popratnim tekstom. Osobiti šarm knjižici daju rečenice kojima su bivši učenici opisali kako se sada osjećaju i čime se bave u ovim godinama, čime su potvrdili “da su zapravo svi ostali isti kao u osnovnoj školi, osim što mlađi ni ljepši, a možda ni zdraviji neće biti”.
