U župi Krista Kralja u Domaslovcu u subotu je, treću uzastopnu godinu, održana župna korizmena duhovna obnova. Njezin predvoditelj bio je velečasni Krešimir Cervelin, župni vikar Župe svete Anastazije mučenice u Samoboru.
Temu je najavio ovim riječima: “Osim posta i dobrih djela, korizma nas pripravlja i oraspoložuje za slavljenje Uskrsa. Zato je i već sada, ovako rano u korizmi, dobro vrijeme za promišljanje o praznom grobu.” Iz evanđelja po Ivanu pročitan je odlomak o praznom grobu u kojem se spominju Marija Magdalena, Petar i “ljubljeni učenik” tj. Ivan, koji dolaze i gledaju prazan grob, ali zapravo gledaju uskrsnuće oči u oči. Tri su to različita “lika” s kojima se možemo poistovjetiti jer stoje pred istim – praznim grobom, ali ga na različit način doživljavaju.
Marija Magdalena je prva došla na grob i opazila da je kamen s groba skinut. Ona ne propituje ovaj opažaj nego trči učenicima i svjedoči jer je samo opazila, nije to razmatrala i promišljala o tome nego je donijela sud da je netko ukrao Isusa. U Mariji Magdaleni možemo vidjeti i sebe: često stvari samo opažamo, ne tražimo razloge nego odmah stvorimo svoj sud i prepričavamo ono što smo vidjeli vlastitim očima, ali ne želimo otići dalje od te površnosti. Petar je prvi vidio prazan grob i što se u njemu događa. Ugledao je povoje gdje leže i ubrus svijen na jednom mjestu i to mu “upada u oči” te umom pokušava shvatiti ono što vidi svojim očima. Ivan sam o sebi svjedoči da je, uz to što je prvi došao na grob, postao i prvi vjernik uskrsnuća i onoga što se dogodilo. Ulazi u grob i više ne gleda tjelesnim nego očima vjere i postaje mu jasan i odvaljen kamen i povoji koji leže.
Velečasni Krešimir Cervelin podsjetio je okupljene vjernike kako korizma sve poziva da s Gospodinom mijenjaju svoj vid, da ne gledaju površno svojim očima i ne razmišljaju previše samo o onome što su vidjeli, da ne promatraju “prazne grobove” u svojim životima nego da u njima pronalaze uskrsnuće, da od Marije Magdalene, malo pomalo, postanu Petar, a onda i Ivan te da učvršćuju svoju vjeru i nadu, kako korizma ne bi bila samo puki post i pokora nego prilika da po svojim životima drugima posvjedoče život i vjeru u uskrsnuće. (tekst i foto: Nikolina Crnković Bizečki)
