Tema ovog Vremeplova nije neki rukometni jubilej, a razlog tome je početak radova na uređenju starog rukometnog igrališta u Langovoj ulici u Samoboru. Želja nam je starije generacije podsjetiti, a mlade naučiti zašto je to igralište zaslužilo nositi epitet “kultno”.
Sve je počelo sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća kada je rukometna lopta sramežljivo dolazila u Samobor. Nastavnici tjelesnog odgoja su svoje učenike upoznavali s novim sportom, ali je najveći problem bio nedostatak igrališta. Za to se koristilo dvorište ispred stare škole u Langovoj ulici, koju su dijelili Osmogodišnja škola i Škola učenika u privredi (ŠUP), a učenici Automehaničarske škole svoje su sportske aktivnosti održavali na terenu između svoje škole i Samoborčekove pruge (sada je to parkiralište iza Komunalca). U Bregani su uz nogometno igralište uredili i rukometno. I to je bilo sve.
Krajem 1956. godine učenici ŠUP-a su u nedalekom školskom vrtu uredili manji sportski teren koji je mogao poslužiti i rukometašima. Početkom sljedeće godine, točnije 3. ožujka 1957., osnovan je Rukometni klub Samobor, prvi u samoborskoj općini, a za njihove potrebe uređeno je igralište u Gornjem kraju jer teren u Langovoj ulici nije zadovoljavao propisima. Iste je godine pri ŠUP-u osnovano Školsko sportsko društvo Mladost s rukometnom sekcijom, a Osmogodišnja škola se preselila u novu zgradu na Stražniku, pa je igralište u vrtu ostalo samo učenicima ŠUP-a.
Josip Leopold nadgleda uređenje igrališta 1963. godine
Rukomet je u Samoboru samo kroz godinu dana postao jako popularan pa je već sljedeće godine osnovan Rukometni centar Samobor s ciljem promicanja rukometa u samoborskoj općini. Odmah se pristupilo održavanju općinskog prvenstva koje je te prve sezone okupilo, uz RK Samobor, još osam ekipa. Prva utakmica prvog kola odigrana je 21. rujna 1958. godine na igralištu u Langovoj ulici. Zbog loše kvalitete terena, koje je po kiši bilo neupotrebljivo, često su se igrači, organizatori i gledatelji selili u Gornji kraj na lešnato igralište RK Samobor. Tako je bilo sve do 1963. godine kada je Josip Leopold sa svojim učenicima popravio igralište u Langovoj ulici. Sljedeće godine teren je asfaltiran pa su se sva rukometna događanja preselila iz Gornjeg kraja u Langovu ulicu. Svih tih godina nisu postojale svlačionice, pa su za to služile školske učionice, jasno bez tuševa. Tek 1967. godine izgrađene su svlačionice na igralištu, a godinu dana kasnije zasvijetlila je prva rasvjeta koja je bila dar Vaterpolo kluba Mladost iz Zagreba. Tek 1977. godine nova rasvjeta je zamijenila staru.
Prva improvizirana rasvjeta iz 1968. godine
Tako je igralište u Langovoj ulici postalo jedino mjesto u Samoboru gdje su se okupljali rukometaši, a od 1973. godine i rukometašice. Sve utakmice i treninzi su održavani na tom igralištu, koje je često bilo pretijesno za vjernu i brojnu publiku. Tako je bilo sve do izgradnje sportske dvorane 1979. godine i obaveznog prelaska rukometa u dvorane krajem osamdesetih godina. Škola učenika u privredi se preselila u novi Srednjoškolski centar, pa je igralište bez svojih školaraca i rukometaša bilo ostavljeno na milost i nemilost vremena, dobrih 35 godina.
Bilo bi nepošteno propustiti napomenuti da sportsko igralište u Langovoj ulici nije postalo “kultno” samo preko rukometa jer na njemu se odvijala i značajna malonogometna aktivnost. Josip Leopold je 1960. godine organizirao turnir pod imenom “Trofej Dana Republike” koji se 20 godina igrao u Langovoj ulici, sve do preseljenja u dvoranu. Turnir se održava i danas pod nazivom “Trofej Grada Samobora” kao najstariji malonogometni turnir u državi.
Mile Plazonić
