Jučer, na blagdan svetog Ivana apostola i evanđelista, 27. prosinca, kada se od starine blagoslivljalo mlado vino, u Planinarskom domu Cerinski vir na Cerini, u župi Noršić Selo, u organizaciji izdavača – Udruge Ekosspiritus i Društva svetog Izidora Seljaka iz Samobora predstavljena je knjiga “Svečanost mladog vina”, novinara, pjesnika i publicista Ive Kneževića iz Klenovnika. Ovo izdanje po prvi put hrvatskoj javnosti biranim riječima uobličuje primjenjivi pučki vjernički izričaj, primjeren svečanostima i slavljima vezanima uz radost vinogradarskih, vinarskih i podrumarskih aktivnosti i “vinske” svece: svetog Vinka, svetog Urbana, svetog Martina i svetog Ivana.
“Vino liči nebu, i zemlji dabome, ali najviše vino liči gazdi svome” – rekao je u svom domaćinskom obraćanju nazočnim sudionicima slavlja na Cerini tajnik Udruge Ekosspiritus Radovan Librić, istaknuvši zahvalnost na ukazanom povjerenju da upravo Društvo svetog Izidora Seljaka izda Kneževićevu knjigu koja je po svom sadržaju izrazito kršćanska i drugačija od tekstualnih predložaka koji se koriste pri vinskim svečanostima, osobito vezanima uz martinje.
“Društvo svetog Izidora Seljaka drži običaje Samobora i njegovih katoličkih župa. Ova knjižica neka nam bude poticaj da u svojim okupljanjima više blagoslivljamo, a manje se držimo paraliturgijskih poganskih običaja koji se često nude pod kapom tradicije” – naglasio je Librić, ujedno i autor riječi izdavača u Kneževićevoj knjizi, podsjetivši na legendarnog samoborskog župnika, monsinjora Ivana Horvata, koji je poticao Samoborce u održavanju njihovih tradicija.
Urednik knjige i autor urednikove riječi na početnim stranicama knjige, monsinjor Nedjeljko Pintarić prikazao je tijek nastanka knjige tijekom posljednje dvije godine te njezin sadržaj, popraćen prigodnim ilustracijama i fotografijama, u sedam poglavlja na 48 stranica. Podsjetivši na Knjigu Sirahovu, da “vino nije cilj samome sebi i ne treba se u njemu junačiti jer je mnoge oborilo”, monsinjor Pintarić je ukazao na uzvišeni i blagi način pisanja autora Kneževića koji svojim poticajima priziva da se u dostojanstvu i s nadom kroči ljudskim putevima te da ‘Bog bude s nama, da i mi ostanemo s njime’. “Dok zahvaljujem autoru Kneževiću na njegovom trudu, s kojim nam otkriva profinjenost svojeg kršćanskog pristupa ovozemaljskim i vječnim stvarnostima, radosno pozivam sve čitatelje ovog djela da u vinskim svečanostima i svim druženjima budu ‘vedri i radosni, u ozračju zahvale, blagoslova i veselja’ – istaknuo je Nedjeljko Pintarić.
Ivo Knežević je zahvalio Društvu svetog Izidora što mu je omogućilo tiskanje knjige te time dalo mogućnost da o vinu progovori uz poštovanje njegove vrijednosti i značenja, zanosno ali i odgovorno, sa zahvalnošću Bogu za taj i sve druge darove koje ljudi primaju iz Božje ruke i s radosnom kršćanskom nadom.
Podsjetivši kako je i s kojim je pobudama nastajao, i kako je dovršen rukopis knjige, autor Knežević se prisjetio svog novinarskog rada na Radio stanici Ivanec kada je pratio i vinogradarske i vinarske teme te tako i bio upoznat s martinjskim običajima i sve raširenijim programima takozvanoga ‘krštenja mošta’ koji kršćanima ne mogu biti prihvatljivi. “Osjetio sam da bi valjalo osmisliti sadržaj koji bi bio blizak mnogima koji žele slaviti Martinje u kršćanskom duhu: srdačno i veselo, u slozi i prijateljstvu, s pouzdanjem i u vedroj nadi, a sve to uz zahvalnost Bogu za novo vino i sve drugo što daruje ljudima za njihovo dobro i spasenje i uz molitvu za Božju pomoć i blagoslov i ubuduće. Tako se javila ideja o ovom djelu i to je njegova nit vodilja i okosnica i sada kad je dovršeno” – rekao je Knežević opisavši da je bilježio ideju za idejom, natuknicu za natuknicom, razvrstavajući ih, grupirajući i pročišćavajući ih te su se postupno počeli nazirati pojedini dijelovi knjige, mogući redoslijed te što bi još trebalo uvrstiti, što popraviti i kako usklađivati jedno s drugim i svaki dio s cjelinom.
“Imamo tekst koji usklađeno teče od početka do kraja martinjske svečanosti, a opet većina se dijelova može koristiti i izdvojeno, samostalno, i u drugim prilikama, primjerice, u našim krajevima vinogradari sve sadržajnije obilježavaju i skori spomendan svetog Vinka, pa se i za tu prigodu u ovoj knjizi može naći lijepih tekstova kao i za druge vinogradarske i vinarske prigode. Uvijek je poželjno dodati i svoje, domaće sadržaje, to može i prevladavati, uz poštivanje onoga bitnog, a to je da vino prihvaćamo radosno, ali i odgovorno, uz zahvalnost Bogu i molitvu za njegovu pomoć i u našem budućem radu i životu” – naveo je je Knežević.
“Želio sam podsjetiti da puno toga baštinimo od naših predaka, djedova i baka, majki i očeva. Većinom i naše gorice, u koje su ugradili svoj trud, nade i ljubav. I kao zahvalni sinovi i kćeri, sjetiti ih se, zahvaliti im, dignuti kupicu njima u čast i podsjetiti na povijest vinogradarstva i vinarstva na tlu Hrvatske, posebno istaknuti kako je vinogradarstvo bilo glavni izvor prihoda mnogih kućnih zadruga, ali i sa sjetom pribilježiti kako se površine pod nasadima vinove loze sve više smanjuju. Nisam mogao a da ne podsjetim na neke lijepe izreke o vinu iz Svetoga pisma, na pretvorbu vode u vino u Kani Galilejskoj i posebno na značenje vina, uz kruh, u euharistiji – razjasnio je Knežević.
“Uz zahvale Bogu, obratit ćemo se sa zahvalnošću i nebeskim zaštitnicima vinograda i vina, slijedom godine: svetom Vinku, svetom Urbanu, svetom Martinu i svetom Ivanu, apostolu i evanđelistu. Uz svakoga od njih želio sam da bude i mala molitvica, pa ih i imamo u našoj knjižici” – spomenuo je Knežević, nadodavši da mu je “jedna od nakana bila istaknuti dobre međuljudske odnose i međusobno poštovanje koje donosi višestruke koristi: razumijevanje, uvažavanje, susretljivost, solidarnost, pravičnost, boljitak za sve, ozračje prihvaćenosti, sloge i zajedništva. Poželjno je da u tom duhu budu i zdravice na našim susretima, svečanostima i veselicama, pa donosimo i nekoliko takvih tekstova.”
“Također, želio sam istaknuti lijep govor, koji oplemenjuje i usrećuje čovjeka. Potreba za lijepom riječi tim je važnija jer je na djelu prava poplava ispraznog i ružnoga govora. I onog još gorega – bogohulnih psovki koje od starijih prihvaćaju i mladi, pa čak i djeca. Zato se u knjizi kaže: ‘Daleko bilo od nas sve ono što nije dostojno čovjeka’. A blagodati odgovornog odnosa prema vinu teško je i nabrojiti. Spomenimo samo neke: više sloge i ljubavi u obiteljima, sretno odrastanje djece i mladih, bolje zdravlje i veće radne sposobnosti, bolje mogućnosti zarade, veća štednja, bolji obiteljski standard, veća sigurnost u prometu, bolje međusobno uvažavanje, bolji međususjedski odnosi, veći ugled i poštovanje, sigurnija budućnost.” – rekao je Knežević, ukazavši na tekstove zdravica u knjizi, osobito na zdravici za domovinu, koja je poticaj za iskreno domoljublje, u kojem su poželjni i bitni izraz te ljubavi: odanost, privrženost, zauzetost, nesebičnost, požrtvovnost, dobronamjernost, pravičnost i istinoljublje.
“Radostan sam zbog ove zdravice, koja izvire iz naše povjesnice, da bi nam progovorila o sadašnjem trenutku domovine – rodne grude i nas koje je odnjihala u svom krilu. Kao da domovina majka razgovara sa svojom djecom, željna da je ona više zavole, osnaže je, ali najprije da osjete snagu te rodne veze i uzajamne oslonjenosti, i o svemu tome iskreno razmisle i progovore, u sebi, jedni s drugima, i sa svojim narodom” – zaključio je autor Ivo Knežević, zahvalivši svima koji su pridonijeli izdavanju knjige “Svečanost mladog vina”.
Uz mlado blagoslovljeno vino, koje je blagoslovljeno na misnom slavlju prije predstavljanja knjige, i krepko blagovanje, cijela je večer protekla u raspjevanom ozračju isprepletanja tekstualnih dijelova iz knjige i pjevanih hrvatskih pjesama, a u svemu tome gromko je progovarala zahvalnost za zajedničke kršćanske vrijednosti. (Radovan Librić)
