Priča školskog profesora i ravantelja Igora Matijašića o Božidaru Boki Štefkoviću, jednom od najboljih samoborskih nogometaša svih dosadašnjih vremena, umrežena dosad na internetu, a odsad i ukoričena na papiru u knjigu s oko 150 stranica, predstavljena je večeras, u četvrtak, 12. prosinca u Odjelu za odrasle Gradske knjižnice Samobor. –Ovo nije samo priča o Boki nogometašu već o iznimnom čovjeku, gospodinu koji je u sebi sjedinjavao sve što treba imati vrhunski sportaš – besprijekoran odnos prema protivnicima, izniman talent, stav, neprestanu težnju za nadigravanjem te vrhunski “fair-play” – rekao je, uz ostalo, Igor Matijašić na predstavljanju ove svoje knjige.
-Osnovni mi je cilj bio da ne zaboravimo velike ljude koje naš grad ima i koje je imao – rekao je Matijašić i dodao: Nogometni klub Samobor sljedeće godine slavi 100. rođendan, a Boka je bio možda i njegov najbolji igrač, istinski lider, uvijek željan pobjede, odličnog slobodanjka, vrstan dribler…i zato mi je drago da sam uspio na 25. obljetnicu njegovog nenadanog, preranog preminuća, napisati ovu knjigu. Matijašić je na svesrdnoj podršci zahvalio i obitelji Štefković te Knjižnici i Gradu koji ga u tome podupiru.
Zahvalio je Igor Matijašić i svim Bokinim suigračima koji su došli na ovu promociju, jednoj od, kako je rekao, najboljih generacija koje je klub imao, iznimnoj po mnogo čemu. -Tada su svi u gradu napamet znali prvih 11 u sastavu, a danas, uz dužno poštovanje novim generacijama, baš i nije tako, no, i drugačije je vrijeme u kojem živimo – naglasio je i zaključio Matijašić. Još je dodao kako je to bilo vrijeme jednog drugačijeg odrastanja i igranja, ali i praćenja nogometa iz gušta.
Sve to ima potvrdu u ovoj knjizi “Božidar Štefković Boka od A do Ž” jer uz taj abeceradij s crticama iz Bokinog života ili onima koje ga oslikavaju, dodatak u knjizi su i priče o njegovim suigračima te ono što su neki od njih o njemu rekli, iz čega se iščitava ne samo igračko, već i istinsko životno međusobno prijateljstvo Bokine generacije.
Igor Matijašić je objasnio i zašto se odlučio pisati baš o Božidaru Boki Štefkoviću, pa je rekao da je u prvom redu razloge tome što je on u sebi sjedinio i velikog nogometaša, i velikog sportaša, i velikog čovjeka. -Nikada sebe nije stavljao u prvi plan, uvijek je bio spreman pomoći drugima, za dobrobit ekipe drugima bi podvaljivao loptu kako bi postigli pogodak i, ne bez razloga, neprestano je imao kapetansku traku oko ruke – istaknuo je još Matijašić dodavši da svi koji igraju nogomet ili ga, bar donekle, prate, znaju da je kapetan osoba koju igrači, na neki način, sami iz sebe iznjedre jer u takvu osobu imaju povjerenja.
Uvodno su sve okupljene pozdravile ravnateljica Knjižnice Mirjana Dimnjaković i gradonačelnica Samobora Petra Škrobot, čiji je tata bio Bokin suigrač, a promociju je moderirala knjižničarka Draženka Robotić, koja je, nakon Igora Matijašića, pročitala i uvodno slovo koje je o Boki u knjizi napisao Mislav Maroević. Uz ostalo, i ovo: “Igrati s Bokom bila je prava čarolija, a odrastati s njime istinsko veselje i dragocjena privilegija. Njegova srdačnost, blaga narav i prijateljska privrženost spontano su ga promovirale u vođu, osobu od posebnog povjerenja i rado viđenog čovjeka u svakom društvu i svim prilikama. Bio je i ostao jedan od najvećih samoborskih nogometaša, i primjer i uzor, i ratnik i umjetnik. I danas, kad more života postane previše uskovitlano, kad nebo prekriju gusti, tmasti oblaci, i kad crna potisne sve ostale boje, sjetim se Bokinog zaraznog osmijeha i neugasivog optimizma, i odjedanput se pojavi sunce. Kao da mi s nebeskog igrališta šalje onu istu potporu ohrabrenja s igrališta, budi hrabar, daj sve od sebe i budi svoj.”
Draženka Robotić je podsjetila da je ova knjiga dio nakladničkog niza “Samoborske zavičarije”, koji je pokrenula Gradska knjižnica sa željom da predstavi neko određeno vrijeme u Samoboru te približi ljudima sjećanja na one koji su bili zanimljivi i čiji je život obilježio i život ovog grada.
Pri kraju predstavljanja knjige “Božidar Štefković Boka od A do Ž”, Kornelija Turić Dorotić i Marin Rimac, zajedno su zasvirali i s okupljenima zapjevali Bokinu omiljenu “Suzu za zagorske brege”.
