U organizaciji Planinarske bratovštine svetog Bernarda iz Samobora te pod pokroviteljstvom Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, protekloga vikenda, u subotu, 12. i nedjelju, 13. listopada, održan je 74. Planinarski križni put na trasi Klenovnik – Križovljan Radovečki – Donja Višnjica. Geslo ovoga PKP-a bile su riječi svete Faustine Kowalske “Neka ti vjera bude svjetionik u najtamnijim trenucima. Bog je tvoje svjetlo”, a meditacije Isusovog križnoga puta bile su isprepletene citatima iz Dnevnika svete Faustine uobličene u dijalog između svete Faustine i Isusa.
U subotu ujutro, oko 300 hodočasnika, ponajviše mladih, okupilo se ispred crkve Presvetog Trojstva u Klenovniku, gdje ih je dočekala jutarnja okrjepa pripremljena dobrotom općine Klenovnik na čelu s načelnikom Mladenom Blaškom i domaćim župnikom vlč. Nikolom Bukovčanom. Nakon izmoljene jutarnje molitve i prve postaje križnog puta, krenuo je dvodnevni hod za križem.
Uspinjući se i silazeći brežuljcima zagorskoga kraja, sudionici su, prolazeći kroz Plemenšćinu, stigli do Donje i Gornje Voće, gdje su ih s okrjepom dočekali članovi Lovačke udruge Srnjak i KUD-a Voća. Dalje su nastavili kroz Goruševnjak do Natkrižovljana gdje su hodočasnici imali stanku za kasni ručak, pripremljen dobrotom domaćeg župnika, vlč. Marija Filipovića i suradnika te načelnika općine Cestica Mirka Korotaja. U svojim pozdravnim riječima župnik je predstavio crkvu svete Barbare i kraj u kojem se nalazi.
Nakon dužeg odmora, preko Radovca stiglo se do Križovljana Radovečkog i Osnovne škole Cestica, koju im je ustupila ravnateljica škole Nevenka Turšćak. Nakon smještaja u školsku sportsku dvoranu, program je nastavljen u župnoj crkvi Uzvišenja Svetog Križa, gdje je bračni par Miketa, roditelji petero djece, podijelio s hodočasnicima svoje životno svjedočanstvo kroz svjetlo Božjeg milosrđa. Pozdravne riječi hodočasnicima su uputili domaći župnik, vlč. Zorislav Šafran i načelnik općine Cestica Mirko Korotaj. Svetu misu, koja je uslijedila, predvodio je vlč. Filip Šešek, povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. U propovijedi je potaknuo sudionike na osluškivanje Božje riječi. Rekao je kako u životu često više čeznemo za izvanrednim i osobitim iskustvom, ali kako je dugoročno spasonosnije i plodovi će biti veći, ako slušamo riječ Božju i živimo u skladu s njom, ne čekajući neki izvanredni trenutak jer bi plodovi milosti mogli proći pored nas i nećemo moći raspoznati Božju volju. Nakon mise uslijedilo je cjelonoćno klanjanje pred Presvetim.
U nedjelju, nakon doručka ispred škole, pripremljenog dobrotom domaćeg župnika vlč. Šafrana, župljana i načelnika Korotaja te njegovih suradnika, put je nastavljen kroz mjesta Jarki do mjesta Križanče i Miklinove kapele. Ovdje su hodočasnici nakratko predahnuli upijajući pogled na prekrasan kraj koji je okružuje, a putem ih je dočekala obitelj Mušić. Hod za križem nastavio se kroz Selce Križovljanske i Jelovec Voćanski u kojem je obitelj Stolnik pripremila okrjepu za hodočasnike i ustupila im svoj posjed za stanku za ručak. Nastavljajući kroz Zlogonje i Donju Višnjicu, hodočasnici su svoj dvodnevni pohod završili euharistijskim slavljem koje je predvodio vlč. Darko Banfić, župnik župe svete Barbare u Rudama, sin Natkrižovljana i krajeva kroz koje su hodočasnici prolazili. Propovijedao je domaći župnik, vlč. Vlado Borak te u svojoj propovijedi istaknuo primjere svetaca koji su ostavili sve i išli za Isusom, međutim naglasio je kako za većinu ljudi vrijedi zapovijed da ostanu tu gdje jesu i dijele siromasima bogatstvo koje imaju, a bogatstvo je – podijeliti radost s onima koji se ne znaju radovati, podijeliti snage s onima koji su nemoćni, podijeliti svoje vrijeme s onima koji ga nemaju. Bogatstvo je i zdravlje, mudrost, ljubaznost, gostoljubivost – sve to dijeliti s onima kojima nedostaje.
Nakon mise, hodočasnike je dočekala ukusna okrjepa, spremljena dobrotom domaćeg župnika i njegovih suradnika.
Kasno navečer, umorni, ali duhovno ispunjeni, hodočasnici su se vratili u svoju svakodnevicu, kako bi svjedočili Isusa Krista koji je svjetlo svijeta te Božje milosrđe iz kojeg su se napajali u hodu za križem.
Klaudija Grubeša
