Planinarska bratovština sv. Bernarda iz Samobora hodočastila je u drugoj polovici prošloga tjedna u mjesta u kojima je živio i djelovao njihov zaštitnik sv. Bernard. Bio je to, zapravo, nastavak obilježavanja 30 godina djelovanja Bratovštine.
Hodočašće je započelo u srijedu, 28. kolovoza, u kasnim večernjim satima. Nakon noćne vožnje, u jutarnjim satima hodočasnici su stigli u Aostu, u istoimenoj talijanskoj regiji. To je najmanja i najsjevernija talijanska regija, a sam grad još nazivaju i mali Rim u Alpama, jer se u njemu nalaze vrlo očuvani i važni spomenici iz njegove bogate povijesti.
U Aosti je sv. Bernard započeo svoj svećenički život. Bio je arhiđakon Aoste, te je vršio formaciju klera, podjelu i kontrolu crkvenih dobara, koordinirao je rad župa i organizaciju karitasa. Upravo ova posljednja odgovornost, doprinijela ja da susretne izmorene putnike, koji su dolazili u Aostu nakon prelaska prijevoja Mont-Joux na 2473 m/nv, kasnije nazvanom po njemu Gran san Bernard (Veliki sveti Bernard).
Svjestan svih opasnosti koje nosi planina, klimatskih, kao i one od razbojnika, 1050. godine ustanovio je na tom mjestu Gostinjac u kojem je s nekoliko istomišljenika pomagao unesrećenim putnicima. Njegovo djelo nastavilo se kroz stoljeća i kroz redovničku zajednicu do današnjih dana, iako se posljednjih sto godina njihova uloga znatno promijenila.
Danas se u njihovim gostinjcima održavaju razni susreti, duhovne obnove, polazišne su točke za mnoge planinarske izlete i izazove. Kroz otvorenost i ljubaznost redovnika i volontera svaki putnik, hodočasnik, može osjetiti bernardinsku duhovnost prihvaćanja svake osobe te u miru i tišini planinskih prostranstava proniknuti dublje u sebe i svoj odnos s Bogom.
Došavši u Aostu, samoborski planinari slavili su svetu misu u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, čija povijest seže u 4. st., u vrijeme širenja kršćanstva u ove krajeve. Predvodio ju je župnik iz Natkrižovljana vlč. Mario Filipović, koji je tijekom cijeloga hodočašća, predvodeći misna slavlja i ispovijedajući, duhovno krijepio planinare.
Nakon mise posjetili su katedralni muzej koji čuva vrijednu kolekciju sakralnih umjetničkih djela poput romaničkih i gotičkih vitraja, nadgrobnih spomenika, slika, liturgijskih predmeta, drvenih skulptura i rezbarija, ne samo iz katedrale, nego i iz drugih crkava diljem biskupije. U poslijepodnevnim satima hodočasnici su nastavili put prema Gran san Bernardu i Gostinjcu koji drže redovnici sv. Bernarda (Hospice du Grand saint Bernard). Nakon smještaja, još je bilo dovoljno vremena za kraću planinarsku turu do vidikovca iznad Gostinjca (cca 2800 m/nv). Oni najhrabriji, popeli su se i na obližnji vrh Grande Chenalette (2900 m/nv).
Petak je započeo svetom misom u samostanskoj crkvi, a nastavio se planinarskim turama po okolici. Ekipa s nešto više kondicijske spreme zaputila se na planinarsku turu u trajanju od oko 5 sati, a ostali su šetali po manje zahtjevnim stazama. Nakon povratka u Gostinjac bilo je vremena za posjetiti muzej, kupiti pokoji suvenir, sjesti i uživati u razgovoru s prijateljima i ljepoti planina.
Subota je započela dvosatnom vožnjom do mjesta Breuil-Cervinia podno Materhorna (2009 m/nv) od kojeg se krenulo na planinarsku turu. Nakon par sati hoda stiglo se do kapele sv. Ane, koja je podignuta 1994. godine, a 2000. godine, pred njom se zaustavio i molio sveti Papa Ivan Pavao II. I samoborski hodočasnici ovdje su se zaustavili i slavili svetu misu u veličanstvenoj prirodnoj katedrali. Punog srca, spustili su se do mjesta polaska te nakon kraćeg razgleda gradića, vratili se na Gran san Bernard.
Nedjelja je bila dan povratka. Nakon dva i pol sata vožnje, zaustavili su se u još jednom Gostinjcu koji drže redovnici sv. Bernarda na prijevoju Simplon (Hospice Simpoln), koji je izgrađen 1831. godine. Ovdje su se susreli s bratom Frederikom te slavili svetu misu u samostanskoj kapeli. Nakon kraćeg odmora, put je nastavljen prema Samoboru. Kasno navečer, pomalo umorni, ali punih srdaca, hodočasnici su se, nakon uživanja u ljepotama prirode vratili svome poslu jači u služenju Bogu i svojoj braći i sestrama.
teksti i foto: Lovorka Grbac