Danas, na blagdan svete Jelene Križarice, uobičajeno misno slavlje održano je u Kapeli svete Helene u istoimenoj gradskoj četvrti čiji je to, ujedno i dan. Misu je predslavio samoborski kapelan na odlasku, velečasni Tomislav Medić, koji, nakon jednogodišnjeg obnašanja dužnosti župnog vikara u Župi svete Anastazije, sljedeće nedjelje preuzima službu župnog upravitelja Župe svetog Martina biskupa u samoborskom kraju.
Propovijedao je o funkcionalnosti i racionalnosti vjere, pa je uz ostalo, zapitao vjernike, primjećuju li da ono što Isus kaže to i bude. -Tako je i kod nas ljudi, ali u manjoj mjeri – rekao je Medić i dodao: No, ako i ljudska riječ može utjecati na našu stvarnost, koliko tek onda Božja riječ može utjecat na ljudsku dušu i srce. Podsjetio je potom na događaj pretvorbe kruha u tijelo Kristovo i vina u krv Kristovu na Posljednjoj večeri uz Isusovu zapovijed učenicima da to čine Njemu na spomen. -Bog svesilni, koji mijenja duše i srca, spušta se i danas s nebesa na svaki oltar da bi svojim prstom promijenio kruh u svoje tijelo te vino u svoju krv – naglasio je propovjednik i zaključio: Lijepo je zvati se učenikom Božjim, prihvati to radosno, blaguj ga smjelo i često, danas i uvijeke.
Bratovština svete Helene, najmlađa među svim samoborskim, počet će već od ove mise s pripremama za dvije velike proslave u sljedećoj godini. Jedna je 100. obljetnica posvećenja kapele u Svetoj Heleni, a druga 95. obljetnica osnutka Bratovštine svete Helene, čiji su rad 2014. godine obnovili njezini današnji članovi.
Ova kapela zapravo je najstarija kapela samoborske župe. Prvi put se spominje u darovnici kneza Ivana 1277. godine, kada je on daruje cistercitima opatije svetog Jakoba pri Savi, koji su, uz nju, podigli svoj samostan. Nakon turskih osvajanja u 15. i 16. stoljeću, dugo je propadala, a srušena je 1831. ili 1832. godine, da bi gradnja sadašnje počela 1924. godine.
