Franački put ili Via Francigena je hodočasnička staza koja prolazi kroz Englesku, Francusku, Švicarsku i Italiju, ukupne duljine 2045 kilometara i u pisanim zapisima se spominje već u 8. stoljeću. Udruga Ekosspiritus okupila je pedeset hodočasnika koji su ovoga srpnja pješice prošli 120 kilometara ove staze od Viterba do Rima. -Koliko znamo, nije bilo druge ovako velike organizirane skupine koja bi se uputila ovom stazom u modernom vremenu, ali svakako se nadamo da nećemo biti posljednji – poručuju naši hodočasnici nakon povratka svojim kućama.
Hodočašće su podijelili u pet dnevnih dionica hoda i prošli dovoljno kilometara da su dolaskom u Vatikan dobili “Testimonivm peregrinatonis peractae ad limina Petri” – Svjedočanstvo o hodočašću izvršenom na grob svetog Petra.
Zbog velikih vrućina kretali su rano ujutro, prije izlaska sunca i iznenadili se svaki dan ljepotom staze koja velikim dijelom prolazi kroz prirodu, ima puno zelenila, prirodnog hlada, a na nekim mjestima se hoda i uz potoke. Službena aplikacija je funkcionalna i bila precizna, a put dobro označen crveno-bijelim markacijama i putokazima. Veterani španjolskog Camina govore kako nedostaje popratne infrastrukture, pa nekada treba dugo hodati bez mogućnosti da se dopuni voda ili kupi osvježenje, ali ipak povremeno se nailazilo na česme s pitkom vodom ili trgovine i kafiće gdje se mogla napraviti stanka i u hodočasničku putovnicu dobiti žig kako bi se dokazao prolazak staze. No, kada u većem broju i drugi hodočasnici počnu koristiti ovaj put, pojačat će se i sadržaj na njemu – uvjereni su naši Samoborci.
S njima je putovao svećenik, vlč. Florijan Kvetek, pa se svaki dan slavila euharistija, molila jutarnju molitvu iz Časoslova, a bilo je i malih katehetskih duhovnih poticaja. Čudnovata skupina, u kojoj su najmlađi hodočasnici još u osnovnoj školi, a najstariji u mirovini, našla je svoj zajednički tempo i naučila se biti zajedno i poštivati jedni druge.
Nakon pet dana napornog hoda, uslijedio je gotovo jednako iscrpljujući program razgleda Vatikana i Rima. Deset dana je bilo i dugo i kratko, ali hodočasnici su ponosni jer ne vjeruju da je itko prije ostvario ovako zahtjevan, ali i prekrasan program koji je povezao izvorno iskustvo dolaska pješice u središte kršćanstva, a zatim boravak tamo gdje je Crkva nastajala i jačala.
Koračajući stubama koje su na mjestima, iako kamene i mramorne, uleknute od nebrojenih koraka hodočasnika koji su kroz stoljeća njima kročili, naši su se hodočasnici osjećali kao dio velike zajednice okupljene oko vjere te bili i ponosni i maleni.
-Sve u Rimu dojmljivo je do granice opisivog. Dobru perspektivu daje nam povratak korijenima, vraćanje na brzinu hoda, što je najprirodnija vrsta kretanja za čovjeka, a upravo to pruža Franački put. Kroz tempo koračanja imamo vremena naučiti mnogo toga o sebi i svojim sposobnostima, bolje upoznati bližnje koje srećemo i čuti što nam Gospodin govori i kamo nas šalje – njihova je završna poruka.
Katarina Pučar
