Do 7. travnja u maloj dvorani Galerije Prica može se razgledati izložba “Deus Machina” kojoj su tema dijalektičke razglednice budućnosti ili mnogostruki “posliježivoti”. Samostalno izlaže zagrebačka umjetnica Helena Schultheis Edgeler, slikarica i povjesničarka umjetnosti. Među pionirima je domaće likovne scene koja je posve spremno, zainteresirano i otvoreno dočekala alate najnovijeg tehnološkog dostignuća – umjetne inteligencije te se promptno otisnula u istraživanje kreativnih mogućnosti uspostavljanja dijaloga čovjeka i “mašine”.
O tome su na otvorenju izložbe govorile kustosica Galerije Nikolina Šimunović i autorica predgovora izložbenog kataloga, producentica kulturnih manifestacija i esejistica Paola Orlić.
-Kada je 1924. godine Aby Warburg započinjao rad na glasovitom, nikad dovršenom, projektu Atlasa Mnemosyne kojim je, istražujući tzv. “posliježivote” slika, utemeljio ikonologiju te tako zauvijek promijenio tijek povijesti umjetnosti, vjerojatno nije ni slutio kako će, niti stotinjak godina poslije, čovječanstvo toliko napredovati da će osim luksuza skraćivanja vremena koje će razvoj računalnih tehnologija omogućiti u procesu rada, čovjek doskora imati mogućnost komuniciranja s umjetnom sviješću koja će osim odgovora nuditi i njihove interpretacije.
Ono što je Warburg anticipirao svojim glasovitim panelima Atlasa Mnemosyne kao svojevrsnoj ilustriranoj bazi podataka kojom je uspostavljao konkretne uzročno-posljedične veze motiva antike i njihovih mnogih “posliježivota” u vidu kasnijih inačica i (re)interpretacija, mašina je, stotinjak godina kasnije, mogla uspostaviti tek jednom običnom zadanom programskom komandom omogućujući u tren oka pretvaranje teksta u konkretan slikovni prijevod.
Upuštajući se bez zadrški u interakciju s UI kojom je svjesno i namjenski generirala predloške za svoj rad u tradicionalnom mediju ulja na platnu, Helena Schultheis kreirala je tako osam osebujnih slikovnih refleksija u kojima se učahurio imaginarij arhetipskih civilizacijskih strahova, težnji i njihovih filozofskih artikulacija. Ne želeći tek puko osvjetljavati i preslikavati mnogostruke “posliježivote” motiva koji čovječanstvo zaokupljaju tisućljećima, već naprotiv, potaknuti osjećaj numinoznosti i introspekcije, ciklus “Deus Machina”, prema iskazu umjetnice, nastao je kao rezultat dugotrajnog i kontinuiranog rada na propitivanju granica umjetnosti i tehnologije, a posebno implikacija složenih interakcija između čovjeka, umjetne svijesti te mogućih posljedica na budućnost u kojoj se preispitivanje vlastitih moralno-etičkih vrijednosti i granica ljudskosti nameće kao nužnost – rekla je, uz ostalo, Paola Orlić.
Izložbu je uime Grada Samobora otvorenom proglasila potpredsjednica Gradskog vijeća Zvjezdana Sečen.
