Čak 19 zamaskiranih dječjih skupina iz šest samoborskih vrtića, s nebrojenim mnoštvom djevojčica i dječaka, pristiglo je jutros s Trga Srakinih mališana na Trg fašničkih velikana kako bi mamama, tatama, djedovima i bakama, sestrama i braći te mnogima drugima koji su u našu Slobodnu Fašničku Republiku slobodno i pristigli, pokazali tko su i što su sve spremni učiniti za nastup na Samoborskom fašniku.

Astronauti među zvjezdama, Trolovi (koji su bili i naši radijski gosti u Srakinom gnezdu), Faraoni i kleopatre, Raznobojna čudovišta, Snjegovići i Krijesnica koja se zove baš kao ti predstavljali su Dječji vrtić Izvor. Za njima su u fašničkoj povorci bile Krijesnice iz Dječjeg vrtića Potočić, pa Super pužeki i Kremenčići iz Dječjeg vrtića Mali prijatelji, potom Srčeka Dječjeg vrtića Dječji grad te Američko pleme Samburu i Kremenkovi (isto tako gosti našeg radijskog javljanja s Fašnika) iz Dječjeg vrtića Osmijeh. Na kraju su na pozornici nastupili i Abeceda, Pauci i paukova mreža, Rasplesane bundeve i Rasplesana abeceda te Astronauti, Fašnička olimpijada i Zmajčeki iz Dječjeg vrtića Grigor Vitez.

Do središnje fašničke pozornice doveli su ih Bubnjari iz Samobora, štulaši, srakice i Princ fašnik s dječjom Srakom u svom šašavom vlakiću.

Glazbenu uvertiru u njihov scenski nastup odradio je Dječji zbor Smješak, a program je, uz Srakicu, vodio i Bergman Rudek.

Nakon veselih povorki uslijedile su, ne jedna, već dvije igre za roditelje.

Četiri roditeljska para natjecala su se u igri “Tata-Mata, Mamut i Lopata”. Bili su to Mamanut i Tatanut iz vrtića Izvor u Hrastini, Ledomatolomci iz Potočića, Vitezovi i mamuti iz Grigora Viteza i Mamutica i Tatutica iz gradskog Izvora. Tate mamuti trebali su lopatama složiti “ledene” ploče, jednu po jednu, na stazu i njima, preskačući “ledenu” santu, stići do mama mamutica i mamutića. Mamutice su tada svoje mamute trebale nahraniti krafnom kako bi ih “pišalonca”, uz mamutića na lopati, preko “ledene” sante, prenijeli do cilja. Ali, to nije sve. Tata mamut se trebao vratiti natrag po dijelove robota i na cilju ih složiti te na robota staviti mamutića.

Bilo je uzbudljivo, dinamično, prilično izjednačeno do pred kraj, kada je jedan par bio najbrži, ali vijećalo se o poštivanju pravila i izvijećalo da su svi bili dobri te zaslužili nagrade fašničkih sponzora. Vrhovna sutkinja i pokretačica ovakvih fašničkih igara, Željka Veseljka Vrbančić prihvatila je sve sugestije fašničkog Sudca i njegovih pomoćnika, legenedi hrvatske košarke, Gjure i Krune Simona te svima čestitala na uspjehu.

A onda se zaigrala košarka, odnosno igra “Okoš bokoš – pogodi koškoš” koju je otvorio par Simon i Simon, a potom su loptice u pokretni improvizirani koš uspješno ubacili i brojni mališani koje je fašnički organizator za to simbolično i nagradio.























