Program posvećen Ferdi Livadiću, jednom od najvažnijih skladatelja hrvatskoga narodnog preporoda, bio je u jučer, u petak, 18. rujna uvertira u 51. Samoborsku glazbenu jesen. Upravo u Livadićevoj kući, danas prostoru Samoborskog muzeja, prikazana je dokumentarna emisija HRT-a „Ferdo Livadić – požuda domovine“ iz 1994. godine, nakon čega je održan okrugli stol „Ferdo Livadić: baština koja živi!“. Razgovor je donio manje poznate priče iz Livadićeva života i stvaralaštva te otvorio pitanje očuvanja i približavanja njegove glazbene ostavštine novim generacijama.
Poseban povod bila su suvremena notna izdanja Livadićevih djela Muzičkog informativnog centra Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, pripremljena na temelju izvorne građe, autografa i rukopisa. Objavljene su Popijevke na hrvatske stihove, Popijevke na njemačke stihove, Sakralna vokalna lirika na latinske tekstove i Missa in C, a najnovije izdanje donosi Sabrana djela za glasovir.
O vrijednosti toga izdanja govorio je muzikolog i savjetnik-urednik Muzičkog informativnog centra Davor Merkaš, istaknuvši i koliko su rijetke prilike u kojima se hrvatskim skladateljima posvećuje ovakva pozornost. -Vrijednost i značaj ove zbirke nije samo u tome što po prvi put u povijesti na jednom mjestu možemo proći kroz cjelokupni sačuvani Livadićev glasovirski opus, nego i što po prvi put možemo dobiti predodžbu o tome kako je zvučala salonska, plemićka i građanska glazba Samobora Livadićeva doba, koja se izvodila prigodom društvenih okupljanja u vrijeme narodnog preporoda. Znamo da se u Livadićevu salonu okupljala hrvatska umjetnička i politička elita toga doba – rekao je Merkaš.
Velik doprinos istraživanju, očuvanju i promicanju Livadićeva opusa dala je muzikologinja Nada Bezić, koja je izradila popis njegova opusa i time postavila važne temelje za daljnje istraživanje. Bezić je moderirala okrugli stol, a istaknula je i zanimljiv paradoks: Narod zna za “Još Hrvatska ni propala”’, pjeva se dan-danas kao prava budnica, zaista diže na noge, ali mnogi ne znaju tko je autor. To je boljka mnogih takvih općepoznatih skladbi, koje je zapravo puk prisvojio. Da sad pitate nekoga na cesti, svi će vam pjevati “Još Hrvatska…”, ali nitko ne zna čija je. Za to se moramo boriti.
Okrugli stol Livadića nije predstavio samo kao skladatelja. O njegovu osobnom i društvenom životu te povezanosti sa Samoborom govorila je i kustosica Samoborskog muzeja Rebeka Meglić, iznoseći zanimljivosti iz njegova života. -Imamo mnogobrojne zapise i o njegovu karakteru, primjerice da se odricao plaće kako bi se u Samoboru nešto napravilo. Često se zaboravlja i da je bio ravnatelj škole te da se zalagao za djevojčice, odnosno da se nastavi škola za “pucice”. To zvuči kao nešto simpatično, ali je značajno. Ne bismo bili tu gdje jesmo da se to sve nije dogodilo – rekla je Rebeka Meglić.
O važnosti očuvanja Livadićeve glazbene baštine i njezina približavanja novim generacijama govorila je i Antonija Petrić Andabak, profesorica Glazbene škole Ferdo Livadić. -Livadićevo ime svakako je prisutno i mislim da svaki Samoborac, ali i šire, zna tko je Ferdo Livadić i zašto je važan u Samoboru. Ali, njegovu glazbu nažalost susrećemo vrlo rijetko. To nije kritika, nego pohvala jednom ovakvom projektu, da se svi zajedno podsjetimo tko je on bio. Nova notna izdanja također su vrlo važna, kao i koncert nakon okruglog stola – da se još jednom podsjetimo na njegovu glazbu, da mlade generacije učimo njegovoj glazbi, a nas starije podsjećamo na njegovu važnost – naglasila je profesorica Petrić Andabak.
Program posvećen Ferdi Livadiću nastavljen je u Glazbenoj školi Ferdo Livadić, gdje su učenici i profesori održali koncert sastavljen isključivo od Livadićevih djela objavljenih u izdanjima Muzičkog informativnog centra. Time je program koji je započeo razgovorom o istraživanju i očuvanju Livadićeve baštine zaključen upravo njegovom glazbom – ponovno vraćenom u živu izvedbu. (foto: Šime Modrić)
