Mlada riječka umjetnica, slikarica Emanuela Lekić od sinoć, utorka, 8. rujna, pod nazivom „Marvelous Problems“, izlaže svoja djela velikih formata u maloj dvorani Galerije Prica gdje se mogu besplatno razgledati do 4. listopada. Pozorno ih treba promatrati jer u sebi kriju niz detalja, od kojih svaki daje poseban značaj slikovnom prikazu.
-Ne vrti se sve oko umjetnice i njezinog pogleda na sebe jer u svojim scenografskim prikazima ona ukazuje na to koliko ljudi nose maske ili u kolikoj mjeri hodaju životnim pozornicama sa svim svojim traumama, lažima i nerazriješenim unutrašnjim sukobima – istaknula je na otvorenju izložbe i u njezinom pratećem katalogu povjesničarka umjetnosti Iva Körbler.
Emanuela Lekić slikarstvo je diplomirala 2019. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Igora Rončevića. U samo nekoliko godina ostvarila je niz sudjelovanja na skupnim te na nekoliko samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Njezini su radovi objavljivani i u relevantnim umjetničkim publikacijama, a krase je i brojne nagrade, među kojima je i prva nagrada na 6. Trijenalu autoportreta u Samoboru.
“Slikarstvo Emanuele Lekić pojavilo se na našoj slikarskoj sceni pred kobnu 2020. godinu. Tada i nakon nje, Emanuela je uspostavljala svoj slikarski okvir – od motiva, kolorita do stila – i iz tišine pandemijske izolacije najednom se stvorilo fantastično slikarstvo, potpuno zrelo, dorađeno u izrazu i rukopisu.” – zapisala je još u predgovoru kataloga Iva Körbler.
Na otvorenju izložbe Körbler je naglasila kako se rijetko javlja tako mlada i formirana slikarska osobnost, kao kod Emanuele. Ona se prenosi na njezino slikarstvo, koje već u prvih nekoliko ciklusa s lakoćom i uvjerljivošću integrira, transformira i apsorbira niz utjecaja iz riznice modernog slikarstva 20. stoljeća, od baroknog slikarstva i talijanskih Novecento slikara do metafizičkog slikarstva, slikarstva njemačkih i drugih europskih slikara “Nove stvarnosti” iz dvadesetih godina prošlog stoljeća te našeg domaćeg magičnog realizma, također iz dvadesetih godina 20. stoljeća. -Sve je to u jednom trenutku vodilo prema nadrealističkom senzibilitetu, koji se isprepleće s metafizičkim nemirima dominantne matrice naše stvarnosti – zaključila je Iva Körbler.
