Članovi Planinarske bratovštine sv. Bernarda te nekoliko njihovih prijatelja proveli su prošli tjedan, od 19. do 25. srpnja, u Dolomitima, planinskoj skupini u istočnim Alpama u Italiji. U Dolomitima se nalazi 21 vrh viši od 3000 m, a njihovi planinari popeli su se na dva. Tijekom Prvog svjetskog rata na ovom području vodile su se borbe između talijanske i austro-ugarske vojske te su na mnogim mjestima i danas vidljivi tragovi tog vremena, poput tunela, bunkera i ostataka vojnih objekata.
Na put su krenuli u nedjelju, 19. srpnja, a poslijepodne su stigli u planinski gradić Mareson – Pecol (1338 m/n. v.), koji se nalazi između dviju impozantnih planina: Monte Pelma i Monte Civette.


Slijedilo je pet dana planinarenja i otkrivanja ljepota koje kriju ove planine. Za prvi dan, kao zagrijavanje, izabran je uspon do planinarskog doma Adolfo Sonino (2135 m/n. v.), u čijoj se blizini nalaze vrh Coldai i istoimeno jezero Lago di Coldai. Već prvoga dana pred planinarima su se otvarali pogledi koji oduzimaju dah, a posebno iskustvo bilo je kupanje u jezeru, koje je bilo mnogo toplije od očekivanoga.
U utorak je, zbog loše vremenske prognoze, odlučeno da se ide na kraću planinarsku turu u blizini smještaja, do planinarskog doma Città di Fiume, u podnožju planine Pelmo. Od srijede se vrijeme stabiliziralo. Za taj dan bile su u planu dvije mogućnosti: kružna tura oko Tre Cime di Lavaredo ili uspon na Monte Paterno (2744 m/n. v.). Većina ekipe odlučila se za kružnu turu, jednu od najpoznatijih i najposjećenijih destinacija Dolomita. Ne zahtijeva posebno planinarsko iskustvo, a putem se nailazi na četiri planinarska doma.

Tri vrha Lavareda zapravo su tri impozantna kamena stupa, a od 2009. godine uvrštena su na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Ovdje se u molitvi, 16. srpnja 1996., zaustavio i danas sveti papa Ivan Pavao II., a članove Bratovštine posebno je obradovalo što su pokraj jednog od domova naišli na kapelu svojega zaštitnika, sv. Bernarda. Drugi dio ekipe popeo se na Monte Paterno, vrh do kojeg se dolazi feratom te je stoga zahtjevniji. Posebnu zanimljivost ovom usponu daju već spomenuti tuneli iz Prvog svjetskog rata, kroz koje se prolazi na početku uspona.


U četvrtak je svladan prvi tritisućnjak, Piz Boè sa svojih 3152 m/n. v. i nestvarnim pejzažima. Uspon na ovaj vrh uvelike olakšava žičara od prijevoja Pordoi do doma Maria na 2950 m/n. v. Odavde se pruža veličanstven pogled na sve strane, a od doma kreće staza prema vrhu.
Posljednji planinarski dan iskorišten je za uspon na Tofanu di Rozes (3225 m/n. v.). Pola ekipe odlučilo se za uspon na ovaj vrh, koji je svakako bio najzahtjevniji dio izleta. Krenulo se rano ujutro i sa strepnjom gledalo prema vrhu koji je bio 1142 metra viši od polazišne točke, doma Angelo Dibona. Nakon nešto više od četiri i pol sata stiglo se na vrh. Sva težina uspona i zahtjevnost terena zaboravljene su već pri prvom koraku. Ponovno se otvorio veličanstven pogled od kojeg zastaje dah – na okolne planine, nizine, sela i planinarske staze koje bi također bilo lijepo prohodati. Iako je na vrhu lijepo, nakon 45 minuta hladnoća (bilo je oko nule) polako tjera prema nizini i ostatku ekipe, koja se popela do domova Averau i Nuvolau, oba na oko dvije i pol tisuće metara.

Protekli dani nisu bili samo dani ispunjeni planinarenjem, nego i trenuci razgovora, razmjene iskustava, zajedničke molitve pokraj križeva i kapela na koje se nailazilo, proslave rođendana, imendana, pa čak i jedne godišnjice braka. U zahvalnosti sv. Bernardu za zajedništvo sudionici su se vratili svojim domovima, u iščekivanju novih avantura. (Tekst i fotografije: Lovorka Grbac)


















