Blagdanom Tijelova, čiji je puni naziv Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, katolici danas, u četvrtak, 4. lipnja, slave spomendan Velikog četvrtka kada je Isus Krist ustanovio svetu euharistiju. Ovom svetkovinom vjernici žele obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, koji je u određenom povijesnom trenutku postao čovjekom kao jedan od nas, s konkretnim tijelom u čijim žilama teče ljudska krv. To je tajna Njegovog utjelovljenja. Sveti Pavao je o Njemu rekao da je s nama “u svemu jednak, osim u grijehu”.
Krista se na euharistiji prepoznaje u znakovima kruha i vina, odnosno daru pričesti, a u toj spoznaji pomaže i svečano nošenje pokaznice s Presvetim oltarskim sakramentom.
Svetkovina Tijela i Krvi Kristove jedan je od blagdana koji su duboko ukorijenjeni u životu Katoličke crkve, a kod nas je ova svetkovina ujedno i državni praznik.
Povijesno gledajući, razvoj ove svekovine kreće od 8. stoljeća, a službenu potvrdu dobiva u 13. stoljeću. Na cijelo zapadno kršćanstvo svetkovanje se proširuje u 14. stoljeću.
U samoborskoj župi Svete Anastazije svečano misno slavlje upriličeno je prijepodne, a predvodio ga je samoborski župnik i dekan, prečasni Ivica Cik, uz župnog vikara, velečasnog Krešimira Cervelina, đakona Matu Zirduma, ministrante i zboraše te članice i članove samoborskih bratovština.
Nakon mise uslijedila je procesija Parkom domovinske zahvalnosti, odnosno obilazak četiri postaje s Presvetim oltarskim sakramentom, postavljene na sve četiri strane svijeta. Za postavljanje i ukrašavanje tih malih oltara pobrinule su se samoborske bratovštine Svetog Jurja, Svetog Antuna Padovanskog, Svetog Filipa i Jakoba, Svetog Vinka i Svete Helene. Tijelovskom procesijom, čitanjem evanđelja, molitvom i blagoslovom, vjernici su sebi posvjedočili trajnu Kristovu prisutnost.
Četiri postaje Tijelovske procesije tematski su određene i odražavaju određene vidove euharistije. Prva postaja tako govori o euharistiji kao trajnoj prisutnosti Kristovoj, druga ima za temu euharistiju kao Kristov i naš Vazam, treća postaja donosi euharistiju kao žrtvu, a četvrta govori o euharistiji kao gozbi.
Na svakoj od postaja čitao se početak jednog evanđelja, nakon toga i prosne molitve, potom bi uslijedio blagoslov s pokaznicom, a zatim i euharistijska pjesma.
Povratkom u crkvu zapjevala se crkvena himna “Tebe Boga hvalimo”, a nakon završne molitve i blagoslova okupljenih, Presveti Oltarski Sakrament vraćen je u Svetohranište.
