Protekle nedjelje, 26. listopada voditelj Kuće susreta Tabor fra Ivan Matić, u istoimenoj kući, proslavio je 30 godina svećeništva. Ova proslava bila je u sklopu seminara „Bog moj i moje sve!“, geslo nadahnuto sv. Franjom Asiškim koje je ujedno bilo i geslo Mlade mise fra Ivana Matića.
Svetu misu u Taboru predslavio je fra Ivan u zajedništvu s preč. Ivicom Cikom, dekanom Samoborsko okićkog dekanata i župnikom sv. Anastazije, fra Vatroslavom Frkinom i propovjednikom na ovom slavlju, fra Ivanovim nećakom, fra Robertom Ćibarićem, koji je gvardijan i čuvar svetišta u Kloštru Ivaniću.
Proslava se nastavila i u srijedu, 29. listopada u crkvi sv. Franje na zagrebačkom Kaptolu, gdje je fra Ivan na ovaj dan 1995. godine bio zaređen za svećenika, po rukama tada pomoćnog zagrebačkog biskupa mons. Marka Culeja. Svečanu svetu misu zahvale predvodio je slavljenik fra Ivan, u koncelebraciji braće svećenika, i prvog tajnika Apostolske nuncijature u Hrvatskoj, mons. Alvara Ernesta Isurieta Y Sea. Gvardijan samostana fra Zdravko Lazić održao je vrlo dirljivu i duboku propovijed, koja nikoga nije ostavila ravnodušnom, a u svojoj je homiliji rekao: „Svećenik je onaj koji uvijek ide, ne ostaje zatvoren u sebe nego se daje u sakramentima u Riječi, u svakodnevnim susretima s ljudima. Poput apostola, ne ide svojom snagom nego snagom Duha koji ga prati, znakovima, utjehom i milošću.“
Pjesmom stvorova sv. Franje, fra Zdravko usporedio je život i djelovanje fra Ivana po svakoj kitici pjesme, rekavši, kako je život fra Ivana postao pjesma stvorova u tijelu i duhu kao živa hvala Bogu i dar njegova svećeništva. „Tvoj život pokazuje da je pravo služenje moguće samo kada se zna tko je Gospodin a tko sluga.
U tvojoj blagosti, tišini i molitvi osjetili smo toliko puta tu franjevačku jednostavnost da svećenik nije vlasnik svetih stvari nego čuvar onoga što mu je povjereno“.
Po završetku svečanosti, gvardijan je uručio prigodni dar fra Ivanu, blagoslov pape Lava XIV. Na kraju svete mise fra Ivan Matić je zahvalio Gospodinu na daru svećeništva, te je svim prisutnima uputio svoju zahvalu na sudjelovanju u ovom svečanom slavlju.
Posebnu zahvalu uputio je Gospodinu za svoje pokojne roditelje, tatu Tomu i mamu Reginu, zahvalio je i svim članovima svoje obitelji, braći i sestrama, nećacima i nećakinjama, svojim prijateljima, poslužiteljima Kuće susreta Tabor, braći franjevcima i članovima franjevačke obitelji. Na kraju je prisutne potaknuo na neprestanu zahvalu dobrom Bogu što sve „nas šalje i daje snagu, posvećuje naš život i naše poslanje, daruje nam ljubav u služenju te da možemo kao obitelj zajedno slaviti Gospodina u ovako lijepom zajedništvu“, završio je fra Ivan.
