Samoborske su rukometašice 2010. godine osvojile prvo mjesto u 2. rukometnoj ligi i plasirale su se u najviši rang natjecanja u državi. Na taj su način ponovile uspjehe prijašnjih generacija. Podsjetimo se: 1991. godine rukometašice ŽRK Mladost iz Samobora stekle su pravo ulaska u Jedinstvenu hrvatsku ligu, ali su to izgubile zbog reorganizacije natjecanja. Šest godina kasnije u 1. rukometnu ligu ušao je ŽRK Samoborka Silex gdje se održao tri sezone, do svoga gašenja.
Tada počinje naša današnja priča o samoborskim “Lavicama”. Raspadom kluba te 1999. godine i odlaskom cijele prve ekipe jedino rješenje je bilo istupiti iz natjecanja u najvišem razredu hrvatskog ženskog rukometa i nastaviti igrati u 2. ligi, ali pod novim imenom – ŽRK Samobor. Bez bivših prvotimki i s mladim igračicama iz druge ekipe hrabro su se upustili u borbu s drugim iskusnijim ekipama.
ŽRK Samobor 2002. godine
Stoje: Miroslav Ivić (predsjednik), Iva Soldić, Katarina Čop, Ana Štengl, Dubravka Tunjić (trenerica), Marija Kopljar, Nelli Bem, Marija Plazina, Maja Gorenc; donji red: Marijana Filko, Sandra Novak, Andrea Ivić, Jelena Mandić, Kristina Ekart, Dijana Žgela, Valentina Švabel
Predsjedničke dužnosti se primio Krešo Kadić, tajničke Boris Jaklenec, a dopredsjednica je postala igračica Sandra Novak. U početku se lutalo s izborom trenera, počeo je Milan Jelenić Srna, nastavio je Dražen Bortas, pa Zoran Hudin. Prijelomna je bila 2002. godina, kada je za predsjednika izabran Miroslav Ivić, a za trenericu i šeficu stručnog štaba bivša “silexica” Dubravka Tunjić. Ta kombinacija (Ivić – Tunjić – Novak) pokazala se kao dobitna. Iste godine u klubu je osnovana i rukometna škola koja je okupila veliki broj djevojaka, kadetkinja, mlađih kadetkinja i još mlađih djevojčica. S njima su radile Dubravka Tunjić, Iva Soldić, Katarina Čop, Marija Plazina i Monika Kuzmić. Uprava se borila osigurati što bolje uvjete za rad pa su angažirani i kvalitetni sponzori, prema kojima je klub mijenjao i naziv: ŽRK Samobor ERA (2004. i 2005.), ŽRK Samobor Mercator (2006. i 2007.), ŽRK Samobor Triglav osiguranje (2008. i 2009,). S predsjedničke dužnosti se 2008. povukao Miroslav Ivić, a zamijenio ga je Antun Oklopčić.
ŽRK Samobor – škola rukometa – starije kadetkinje 2002. godine
Stoje: Sanja Kupres, Iva Štrkalj, Marija Tomašković, Dubravka Tunjić (trenerica), Snježana Ložnjak, Petra Škrobot, Valentina Bortas, Ivana Tržić; donji red: Pamela Pavlin, Monika Šilobod, Ivona Štrkalj, Ana Marija Fofonjka, Mateja Radovanić, Ivana Dumić
Iz godine u godinu klub je napredovao, mlade igračice su narasle i postale sve bolje i iskusnije. Došla je i sezona 2009./2010. kada su „Lavice“ pokazale da su najbolje u 2. ligi i da su zaslužile plasman u 1. hrvatsku rukometnu ligu. Sistematski i kvalitetni rad stvorio je dobar klub na ponos svoga grada. Najveća vrijednost je bila u prvoj ekipi koja je bila sastavljena od domaćih djevojaka, među kojima se nakon dvije godine dobro uklopila Matea Balaško. Nakon 11 godina Samoborci su u „Bogumilcu“ opet mogli gledati najbolje hrvatske rukometašice.
Nakon proslave ovog velikog uspjeha u klubu su razmišljali o budućnosti, znali su da se za najviši rang moraju pojačati, pa su doveli vrataricu Lidiju Radovanić te vanjske igračice Marinu Bazzeo i reprezentativku Ivanu Lovrić. Sedmo mjesto na koncu jesenskog dijela nove sezone zadovoljilo je sve u klubu i dalo im zamah prema još većim uspjesima, što će se potvrditi idućih godina.
Mile Plazonić, dr. vet. med. – autor knjige 60 godina rukometa u Samoboru (1957.-2017.)
Naslovna fotografija – ŽRK Samobor – prvakinje 2. HRL zapad 2009./2010.
Stoje: Maja Gorenc, Marija Plazina, Monika Kuzmić, Dubravka Tunjić (trenerica), Nikolina Uzelac, Martina Dumić, Ana Marija Fofonjka, Ana Skendrović; donji red: Ivana Makarun, Maja Kozlovec, Ivona Štrkalj, Jelena Mandić, Matea Lustek, Monika Šilobod, Lorena Kovačić
