Prošla tema ovog Vremeplova bila je 1960. godina, kada je rukomet u samoborskoj općini doživljavao svoj neočekivano brzi napredak, a današnja tema obrađuje prvu veliku krizu koja je samo pet godina kasnije pogodila sve, pa tako i rukometaše. Danas su svima dobro poznati izrazi “ekonomska kriza” ili “recesija” ali tada, te, 1965. godine, nastupila je službeno nazvana “privredna reforma”.
Gospodarski subjekti su otkazali ili smanjili financiranje sporta, pa je tako došlo do besparice, koja je najviše pogodila tri samoborska rukometna kluba koji su te sezone, 1964/65., nastupali u Zagrebačkoj rukometnoj zoni.
Tvornica filmova Fotokemika je prestala sponzorirati najstariji samoborski klub – RK Samobor, došlo je do osipanja igračkog kadra pa su u klubu odlučili nastaviti novu sezonu igranjem u općinskom prvenstvu. Tijekom jeseni se ništa nije promijenilo na bolje, pa je konačno rješenje bilo udruživanje s RK Mladosti iz Samobora koji je tada u općini bio jedini klub s regularnim rukometnim igralištem, iako tada bez svlačionice. Tako je sa scene nestalo ime RK Samobor, koje se vratilo nakon 23 godine.
Tvornica Kontakt (bivši Elektron) također je odustala od sportaša, pa je raspušten RK Kontakt, nakon šest godina postojanja i osvajanja općinskog prvenstva sezone 1962./63. i dvije godine igranja u Zagrebačkoj zoni.
U Svetoj Nedelji (tada Nedjelji) odvijala se slična predstava. Tvornica TOP iz Kerestinca odustala je od sponzoriranja svetonedeljskih rukometaša koji su se našli u izrazito teškoj situaciji. Bez financijske podrške, bez domaćeg terena (dvije sezone su kao članovi Zagrebačke zone svoje domaće utakmice morali igrati u Samoboru ili Podsusedu) i nakon odlazaka nekoliko igrača, odlučili su nastupati u općinskom prvenstvu u koje su se uključili nakon već nekoliko odigranih kola, ali proljetni dio nisu nastavili.
Slična priča se dogodila i slijedeće godine pa se tek nakon izgradnje novog školskog rukometnog igrališta u Brezju, rukomet vratio u Svetu Nedelju, sada opet kao RK Sloga, koji postoji i danas.
RK Mladost (Samobor) 1965. godine – Stoje: Josip Leopold (trener), Josip Sokolović, Šplajt, Bježančević, Branko Kovačević, Ivan Grgat, Branko Benčić, Antun Franić, Stjepan Herceg; donji red: Stjepan Jazbinski, Vlado Drešar, Tesla, Tomo Širanović, Ivan Marković
Te, 1965. godine, nije ipak sve bilo crno u samoborskom rukometu. Jedina tvornica koja je nastavila financirati svoj klub bila je Tvornica stakla Kristal. RK Kristal je postojao još četiri godine, osvojio je općinsko prvenstvo, igrali su jednu sezonu u Zagrebačkoj zoni i onda su se ugasili. Ostali klubovi, koji su svoje proračune krpali na razne načine, igrali su svoje općinsko prvenstvo na svojim improviziranim terenima.
Prvak je bio RK Rudar, već drugi put, pa su opet morali igrati kvalifikacije za prelazak u Zonu, ali su im prejaki bili RK Metalac i RK Črnomerec. Za takav napredak moraju pričekati još dvije godine. I RK Japetić je igrao kvalifikacije, ali u Dugom Selu bolji su bili domaći RK Jedinstvo i RK Partizan iz Zaprešića. RK Japetić je odigrao još samo jesenski dio prvenstva, a onda su trajno nestali.
Novu sezonu, 1965./66., samoborski rukometaši započinju bez svojih predstavnika u Zoni. Općinsko prvenstvo započinju RK Samobor (od proljeća RK Mladost), RK Rudar, RK Mladost (Samobor), RK Mladost (Sveti Martin), RK Partizan (Bregana), privremeno RK Japetić, RK Kristal, RK Zastava, RK Jastreb (Vrhovčak) i povremeno RK Sloga.
Vjerojatno ste opazili da ovdje nisu spomenute rukometašice. Od 1961. godine ženski klupski samoborski rukomet ne postoji i to će trajati dugih 12 godina.
Mile Plazonić, dr. vet. med. – autor knjige 60 godina rukometa u Samoboru (1957.-2017.)
Naslovna fotografija:
RK Samobor sezone 1964/65. – Stoje: Branko Bošnjak, Branko Beketić, Srećko Majnarić, Miro Jaić, Franjo Lamot, Viktor Očić (predsjednik), Laci Vibovec, Antun Lamot; donji red: Franjo Budi, Bojan Dostal, Josip Telišman, Tomica Šušmak
