Protekloga vikenda, u organizaciji Planinarske bratovštine sv. Bernarda iz Samobora i pod pokroviteljstvom Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, na trasi Macelj – Pregrada održan je 75. Planinarski križni put, gotovo jubilejski, kao što je i 2025. godina.
Geslo ovog PKP-a bile su riječi svetog Ivana Pavla II. „Neka tvoja vjera bude jača od tvojih strahova.“. Kao obilježje sudionici su dobili medaljicu Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata i knjižicu „Devetnica Gospi koja razvezuje čvorove“, a sve je bilo popraćeno riječima himne „Reci Bogu „DA“ kao Marija“, autorice Emine Elizabete Paulić.
U subotu se više od 400 hodočasnika, ponajviše mladih, okupilo se ispred Crkve Muke Isusove u Macelju gdje ih je dočekao i pozdravio domaći župnik vlč. Alen Vrbek. Nakon izmoljene jutarnje molitve i prve postaje križnog puta, krenuo je dvodnevni hod za križem kroz Maceljsku šumu. Blagoslovljeni prekrasnim proljetnim vremenom i uživajući u ljepotama prirode, sudionici su, hodajući veći dio puta šumskim putevima, preko Velikog Vrha, Majpešnice, Hromca, Hlevnice i Gornje Plemenšćine, stigli predvečer kroz Kostel i Vrhe Pregradske to Pregrade, gdje su se smjestili u Srednjoj školi Pregrada, koju su sudionicima ustupili županija i ravnateljica škole dr. sc. Vilmica Kapac.

Nakon ukusne večere, organizirane i pripremljene dobrotom domaćeg župnika vlč. Ivana Mikeca i lovačkog društva Kuna, sudionici su prvi dan završili svetim misnim slavljem u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi (tzv. ‘zagorska katedrala’) koje je predvodio vlč. Krešimir Bušić, mladomisnik i župni vikar u župi Sv. Martina u Dugom Selu. Nakon mise uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu koje je trajalo cijelu noć.
Nakon doručka u organizaciji domaćeg župnika i župljana, put je u nedjelju nastavljen kroz Prasvetište Gospe Kunagorske, preko planinskog vrha Kunagore, Kostela, Druškovec gore i Male gore do Crkve Pohoda BDM u Vinagori, gdje je hodočasnike ugostio domaći župnik vlč. Dragutin Gereci uz duhovnu i tjelesnu okrepu. Nakon ophoda oko oltara, sudionici su nastavili svoj hod preko Sopota i mjesta Vrhi Pregradski te svoj nedjeljni hod ponovo završili svetim misnim slavljem u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi koje je predvodio velečasni Antonio Štengl, mladomisnik i župni vikar u župi sv. Vida mučenika u Brdovcu, sin bračnog para koji je bio dio male skupine ljudi koji su se 1987. godine zaputili u Samoborsko gorje moliti križni put, ne znajući da će se iz tog spontanog izleta razviti pobožnost planinarskog križnog puta kakvu danas poznajemo. Svoju homiliju završio je poukom iz jedne priče koja kaže: „Kada nas netko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati u pijesak da bi vjetar oprosta mogao to za tren izbrisati. Međutim, kada netko učini kakvo dobro prema nama, sjećanje na to trebamo upisati u stijenu, kako bi taj događaj ostao nezaboravljen.“

Na kraju, nakon završnog pozdrava domaćeg župnika i odsvirane pokoje pjesme, sudionici su se s osmjehom na licu uputili prema obližnjem vatrogasnom domu po svoje stvari, koje su prevezene i zbrinute dobrotom Vatrogasnog društva Pregrada.
Prekrasno vrijeme kojim je ovaj PKP bio blagoslovljen uvelike je doprinijelo radosti, rastu u zajedništvu i zajedničkoj molitvi koja je bila vidljiva tijekom oba dana.
















