U Nebesko Kraljevstvo preselio se iz Samobora, jučer, u utorak, 14. siječnja, dobri duh Žumberka, grkokatolički svećenik, protojerej stavrofor, otac Milan Mile Vranešić. Otišao je u Božji svijet koji je, desetljećima propovijedajući, i zagovarao. Želio je na put k svetom Petru, kako je znao reći, u cipelama. Nije baš bilo tako, ali ni previše daleko od toga jer još jesenas je, za Abrahamovo, u Grkokatoličkom pastoralnom centru u Uskočkoj ulici u Samoboru, slavio praoca triju monoteističkih religija, judaizma, kršćanstva i islama.
Bio je duhovni pastir, promicatelj dobra i poslužitelj svom vjerničkom stadu, svećenik Križevačke eparhije, posljednje dvije godine upravitelj grkokatoličke župe u Samoboru, a godinama Župe svetog Jurja u Stojdragi. Župničku službu obavljao je u još šest žumberačkih župa.
Mile Vranešić rođen je 1951. u Novom Mestu u Sloveniji, a za svećenika je zaređen 1977. godine. Pokrenuo je, uz puno toga drugoga, osnivanje Žumberačkog uskočkog muzeja u Stojdragi, izgradnju kapele svetog Ilije na Svetoj Geri, a u posljednje vrijeme dovršio je i izgradnju crkvenog tornja sa zvonikom samoborske grkokatoličke župe.
Nije dočekao promociju novog izdanja svog Žumberačkog krijesa, godišnjaka koji je, kao mladi svećenik, pokrenuo 1978. godine i ustrajno ga izdavao povezujući time sve domicilne i iseljene Žumberčane. Nije dočekao ni ovogodišnji zimski hodočasnički pohod na Svetu Geru koji je pokrenuo 1994. godine kao odgovor na poziv svetog pape Ivana Pavla drugog na molitvu za mir u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sve je to ostavio u zalog svojoj subraći svećenicima, svojim hodočasnicima i svojim župljanima.
Bio je osebujan, duhovno predan, ljudski jednostavan, druželjubiv, kritičan, brižan, duhovit… Nedostajt će i svojim grkokatolicima kao i rimokatolicima te prijateljima koje je rado nazivao i mimokatolicima. Našim medijskim pozivima uvijek se rado odazivao, bio nam je čest i drag gost te zahvalan sugovornik.
Pogreb oca Mile Vranešića održat će se u petak, 17. siječnja u 13 sati u Stojdragi, a njegovo tijelo bit će od 9 sati izloženo u tamošnjoj župnoj crkvi.
I za kraj dopustite mi malo osobnosti: Dragi Mile, hvala Ti za svaku riječ koju si mi uputio u svakom našem susretu. Oprosti što sam Te “nasamario” nagovorivši Te da se pridružiš drugim svećenicima u snimanju duhovnih poruka na radiju. Snimio si ih jedanput i rekao: “Dragi Edi, nikad više ovako sam, ako hoćeš, doći ću ti na razgovor i tako ćemo najbolje, međusobno se nadopunjavajući, tvojim slušateljima prenijeti sve ono što im želim reći.” Razgovarali smo u puno navrata i prenijeli puno Tvojih dobrih i vrijednih poruka. Blagoslovljen bio u vječnosti! (Edi Kirschenheuter)
