Danas gotovo cijeli svijet slavi rođenje malog djeteta, Božića. Mnogi su već, jedni drugima, uz čestitku, izrekli i svoje božićne želje.
A što poželjeti sami sebi ovoga Božića? To je u svojoj propovijednoj riječi, na poldanjoj misi u samoborskoj župnoj crkvi, preporučio samoborski đakon, velečasni Kristijan Kolonić i, uz ostalo, rekao i sljedeće:
“Neka nam Isus, koji je rođen iz ljubavi, podari mučninu na sebičan život bez napora. I neka nam udijeli snagu da osmislimo život pun davanja, molitve, šutnje i hrabrosti.
Neka nam Dijete, koje spava na slami, oduzme san i okameni jastuk našeg kreveta, sve dok u nama ne pronađu topli dom sve duše potrebne naše ljubavi.
Neka Bog, koji postaje čovjekom, učini da se osjećamo poput crva svaki put kada nam karijera postane idol života, obilovanje projekt naših dana, a leđa bližnjega oruđe našeg napredovanja.
Neka nas Marija, koja u bali sijena pronalazi najudobniju posteljinu za Boga, svojim ranjenim očima natjera da zaustavimo svoju čežnju za prolaznim stvarima ovoga svijeta.
Neka Josip, koji je suočen s tisuću zatvorenih vrata, simbol svih ljudskih razočaranja, poremeti opijanje na obilatim večerama sve dok ne upadnemo u krizu zbog patnje tolikih roditelja koji sa svojom djecom potajno puštaju suze bez sreće, bez zdravlja, bez posla.
Neka anđeli, koji najavljuju mir, dovedu sveti nemir u naš pospani spokoj koji je nesposoban vidjeti dalje od vlastitih potreba.
Neka nam siromasi, koji žure u špilju dok grad spava u ravnodušnosti, pomognu da shvatimo da, ako i mi želimo vidjeti svjetlost, moramo krenuti od posljednjih. Neka siromasi potaknu u nama želju da živimo siromašno jer to je jedini način da se umre bogato.
Neka nam pastiri, koji bdiju pod vedrim nebom čuvajući noćnu stražu i čekaju zoru, dadnu smisao povijesti, uzbuđenje očekivanja i radost prepuštenosti Bogu.
Neka se u našem umirućem svijetu rodi nada. Nada koja neumorno oživljava mrtvo, pridiže palo i uspravlja prignuto već stoljećima. Sada, kada je Bog postao čovjekom, više ne postoji mrak u kojem bi čovjek mogao živjeti, ni situacija u kojoj bi se mogao naći, a da Bog do njega ne ponađe put. Zato volimo Boga, volimo tog malog Božića i danas budimo bar malo bolji nego jučer.”
