U Samoborskom gorju, u Župi Duha Svetoga u Noršić Selu, u zaselku Gluščić Breg, blagoslovljeno je jučer, u nedjelju, 13. listopada, novopodignuto raspelo na kraju 74. Planinarskog križnog puta. Raspelo je blagoslovio upravitelj župe Noršić Selo, velečasni Josip Čulig, a misu je potom predvodio monsinjor Nedjeljko Pintarić, uz sudjelovanje brojnih vjernika župe i okolnih samoborskih župa i sudionika dvodnevnog 74. Planinarskog križnog puta Udruge Ekosspiritus.
Ideja za podizanje raspela nastala je prije nekoliko godina kada je jedan od planinarskih križnih putova imao prvu postaju u župnoj crkvi Duha Svetoga u Noršić Selu. Vjernik Ivan Gluščić bio je žalostan što trasa pohoda nije uključila zaselak Gluščić Breg jer nisu imali seoski križ koji bi bio jedan od postaja Planinarskog križnog puta pa je zamolio članove Udruge Ekosspiritus da mu pomognu podignuti križ te da trasa nekih idućih planinarskih križnih puteva prođe kroz njegovo rodno selo. Ideja je realizirana kada su članovi Udruge Ekosspiritus dali izraditi kopiju lika Krista kojeg je svojevremeno, prije pedesetak godina, za Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke izradio pater Wolfgang Krogler, kartuzijanac iz Pleterja. Lik trpećeg Krista, zgrčenog tijela, koje je patnički pribijeno na križ, ugradili su u raspelo župljani predvođeni Ivanom Gluščićem i Josipom Ivkovčićem te organizirali mještane za pripremu terena na početku zaselka Gluščić Breg gdje je potom postavljeno novo raspelo ispred kojega je čitana meditacija četrnaeste postaje 74. Planinarskog križnog puta.
Monsinjor Pintarić tumačio je nedjeljna misna čitanja povezavši ih s otajstvom Kristovog križa govoreći da se život vjernika može shvatiti u simbolima dva drva, onom drvu spoznaje dobra i zla i drvu križa na kojem je Spasitelj umro. Misnik je citirao i tekst iz poslanice Filipljanima koji govori kako se Krist iz poslušnosti ponizio da bi ga Bog uzvisio.
Na kraju mise upravitelj velečasni Josip Čulig pohvalio je svoje župljane istaknuvši pričesnika Nou Beribaka koji živi u kući najbližoj novopostavljenom raspelu, a u misnom slavlju je čitao i ministrirao, izrazivši nadu da će upravo Noa biti jedan od nove generacije vjernika koji će se brinuti o raspelu. Zahvalu je izrekao graditeljima raspela Ivanu i Josipu te Radovanu Libriću, tajniku Udruge Ekosspiritus, koji je organizirao donaciju corpusa za raspelo. Zahvalio je i skupini članova Društva svetogIzidora Seljaka koji su uzveličali misno slavlje došavši na misu u svečanim samoborskim narodnim nošnjama.
Na kraju je Radovan Librić dvojici svećenika predao darove u ime svih prisutnih, heklane križeve, rad Stanke Hržić, naglasivši da su krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća podignuta raspela inicijativom tadašnjeg kapelana samoborskog, Nikole Havličeka u selima Javorek, Kostanjevec i Šipački Breg, a koja su i danas mjesta okupljanja preostalih malobrojnih župljana koji žive u tim selima, a i onih raseljenih mještana koji svake godine dolaze na misna slavlja koje se organiziraju jedanput godišnje pred raspelima. Librić je izrazio nadu da će i novopodignuto raspelo biti mjesto okupljanja župljana tog dijela župe Noršić Selo.
Zajedništvo euharistijskog stola nastavljeno je uz veliki seoski stol uz koji su mještani dijelili brojne delicije spremljene za ovu prigodu. Sudionici Planinarskog križnog puta pristigli su na Gluščić Breg iz dvadesetak župa diljem Hrvatske te iskusili na kraju svog pohoda veliko zajedništvo mještana i hodočasnika.
Početak puta bio je u baroknoj crkvi svetog Mihalja u Samoboru gdje ih je dočekala zvonarica Mirica Rubinić pripremivši doručak i nudeći prvo ohrabrenje za sve križni put. Uz meditacije Tomislava Ivančića nekako im je bilo lakše uspeti se na Palačnik, a zatim i na Oštrc, najviši vrh srednjeg grebena Samoborskog gorja. Ručak uz planinarski dom obnovio im je snage, a pogledi na raskošne jesenske šume stvarali su radost u srcu i čuđenje u umu. Prošli su kroz sela Mali i Veliki Lipovec i dosegnuli toplu gostoljubivost Planinarskog doma Cerinski vir, gdje su i noćili. Kuharica Anica i domar Vlado pripremili su sve za hodočasnike, i večeru i madrace za spavanje. Za katehezu je vjeroučitelj Radovan izložio bogatstvo raspela u vlasništvu udruge i sudionici su među njima prepoznali onaj “svoj” križ, koji im uvijek nekako prirodno dođe u život. Putem nabrani kesteni pucketali su na peći na drva i večer je bila kao iz nekih prošlih vremena, uz kamin i druženje, smijeh i uspoređivanja iskustva i sjećanj, do nastavka već opisanog hoda prema Gluščić Bregu.(Radovan Librić i Katarina Pučar)
