Noćas je zauvijek usnuo ugledni i istaknuti samoborski obrtnik Franjo Oslaković – Cano.
Plamen životne svijeće čovjeka koji ih je za života proizveo na desetine tisuća naglo se ugasio jer je njegovo dobro i plemenito srce iznenada prestalo kucati.
Iako u 76. godini Cano je bio izuzetno vitalan, neumorno marljiv i poduzetan, uvijek nasmijan i spreman na šalu. Još prije nekoliko dana tijekom slučajnog susreta na ulici razgovarali smo o običnim, svakodnevnim sitnicama, o poslu, glazbi i sportu koji je silno volio i intenzivno pratio. Nogomet je Franji bio velika strast, a šezdesetih je godina bio i odličan vratar NK Samobora. Nogometu se aktivno vratio i u veteranskim godinama, ponovo u dresu omiljenog Samobora, a ljubav prema “najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu” prenio je i na svog unuka Franju koji je krenuo njegovim vratarskim stopama.
Nakon oca Franje, koji je još 1938. godine otvorio prvu licitarsko-medičarsku radionicu u Samoboru, Cano je nastavio obiteljsku tradiciju i modernizirao proizvodnju svijeća, ali su se tradicionalni medičarski proizvodi i dalje radili ručno. U mirovinu je Franjo otišao samo formalno, prepustivši vođenje obrta sinu Franji i kćerki Viktoriji, ali je zajedno sa suprugom Zoricom svakodnevno pomagao u poslu dajući zlata vrijedne savjete i obavljajući dostavu.
Za svoj vrijedan i predan rad Franjo Oslaković zaslužio je mnoge značajne nagrade i priznanja, a bio je i vrlo istaknuti član Udruženja obrtnika našeg Grada, te jedan od inicijatora organiziranja danas glasovite “Samoborske salamijade”. Njemu je zasigurno najveća pohvala uvijek bila zadovoljstvo nebrojenih kupaca njegovih vrhunskih tradicijskih proizvoda.
Pamtit ćemo ga kao izuzetno dobrog i poštenog čovjeka, pravog Samoborca, majstora i obrtnika koji je uvijek bio susretljiv, nenametljiv, brižan i plemenit.
Posljednji ispraćaj Franje Oslakovića bit će u utorak 11. lipnja na Gradskom groblju u Samoboru, u 14 sati i 30 minuta.
