Umijeće pripreme samoborskog koruznog kruha, zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra, danas je predstavljeno u Gradskoj vijećnici i na Trgu kralja Tomislava. Kako je došlo do zaštite, što ona znači za udrugu Etno fletno koja je pokrenula postupak njezina dobivanja i što ona predstavlja za Samobor, na konferenciji za medije govorile su predsjednica Udruge Marija Lindić, zatim Anastazija Novoselec Žunka, koja koruzni kruh priprema više od 70 godina i slovi kao najstarija kumica i legenda Dolca te gradonačelnica Petra Škrobot.
Na središnjem gradskom trgu, uz koruzni kruh u prvom planu, bilo je ponuđeno i sve ono što se nekad s koruznim kruhom jelo kao što su namaz od čvaraka, pa namaz od čvaraka i bažula, češnjofke, sir i vrhnje, kiselo mlijeko, zlevanke, gibanice, pekmezi i još puno toga. Posjetitelje su zabavljali svirači i pjevači KUD-a Licitar iz Bregane.
Samoborski koruzni kruh novi je uspjeh samoborskih autohtonih proizvoda. Taj “zlatni kruh” uvršten je na listu nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Povjerenstvo za nematerijalnu kulturnu baštinu Ministarstva kulture ocijenilo je da Umijeće pripreme koruznog kruha ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra kako to definira Zakon o zaštiti i očuvanju kulturne baštine. Udruga Etno Fletno, kao pokretač aktivnosti, uz podršku Grada Samobora, postupak zaštite Samoborskog koruznog kruha uspješno je privela kraju te je popularni koruzni kruh upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Umijeće pripreme kukuruznog kruha živa je tradicija pripreme osnovne životne namirnice u selima samoborske okolice, u ovom slučaju u Hrastini, Farkaševcu i Domaslovcu, koja seže u 14. i 15. stoljeće. Nekada je bilo rašireno u kontinentalnoj Hrvatskoj, no jedino se u okolici Samobora održalo do danas kao tradicijsko zanimanje malog broja žena krušarica, koje ovo umijeće vežu uz vlastitu obiteljsku povijest.
Spravljanje samoborskog koruznog kruha prenosilo se generacijama u obitelji i zajednici, a receptura se, kako potvrđuju podaci Milana Langa s početka 20. stoljeća te suvremena istraživanja, nije značajnije mijenjala tijekom posljednjih stotinjak godina. Suvremene krušarice danas, kao i nekad, samoborski koruzni kruh prodaju na tržnicama rezan na kriške i umotan u bijeli papir, a u odnosu na druge vrste kukuruznog kruha specifičan je po tijestu koje je slađe, nabijeno i izrazito mrvaste strukture. Umijeće pripreme prenosilo se generacijama prokušanim, usmeno prenošenim recepturama.
Na projektu zaštite najzaslužnija i najangažiranija bila je Udruga Etno fletno koja u Samoboru djeluje gotovo 15 godina čuvajući i promovirajući samoborske narodne običaje i tradiciju.
-Udruga je organizirala niz gastronomskih radionica te je sudjelovala na manifestacijama drugih udruga na kojima je aktivno radila na promociji samoborskog koruznog kruha. Iz Udruge je potekla ideja da se pokrene postupak zaštite izrade samoborskog koruznog kruha te je pokrenula postupak zaštite umijeća pripreme kod Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Od ideje do realizacije protekle su dvije i pol godine te su odrađene mnoge radionice, sakupljena su iskustva mnogih poznatih krušarica sa samoborskog područja, traženi su dokazi, recepti i fotografije te su uzorci podvrgnuti raznim analizama. Članice Udruge godinama pripremaju i peku kruh, a umijeće se prenosi s generacije na generaciju i to nas je potaknulo na zaštitu, a kako ne bi palo u zaborav. Kruh je nekada bio doručak, ručak i večera, glavno jelo i desert. Zaista sam sretna i ponosna da smo uspjele zaštiti samoborski koruzni kruh – rekla je predsjednica Marija Lindić zahvalivši na velikoj podršci Renati Razum iz Poduzetničkog centra Samobor i Gradu Samoboru.
-Samoborski zlatni koruzni kruh zaslužio je zaštitu na europskoj razini i u tom ćemo smjeru ići dalje – najavila je Marija Lindić.
Koruzni kruh Anastazije Novoselec iz Domaslovca traže svi, ne samo domaći kupci, već i stranci. -Za dobar koruzni kruh važni su domaći sastoji, kukuruz i kvasac te krušna peć. Veliki kruh peče se i po tri sata – rekla je Anastazija istaknuvši kako je ponosna na svoju djecu i unuke koji nastavljaju tradiciju pripremanja i pečenja koruznog kruha. Važnost “umijeća pripreme koruznog kruha” kao nematerijalnog kulturnog dobra odražava se u osjećaju pripadnosti zajednici koja ga proizvodi, kao i onog dijela koji ga konzumira.
-Sretna sam, ponosna i zahvalna Udruzi Etno fletno i vrijednim člancima koje su pokrenule ovaj postupak da se zaštiti samoborski koruzni kruh. Hvala vam na čuvanju tradicije. Samoborski koruzni kruh je, uz ostale zaštićene samoborske proizvode, iznimno važan i zato zajedničkim snagama nastavljamo na putu prema europskoj zaštiti – naglasila je Petra Škrobot te dodala kako je uz način izrade kruha važno sačuvati proizvodnju domaćeg kukuruza i krušne peći. Gradonačelnica je zahvalila Udruzi Etno fletno na tome što svoja umijeća prenose na nove generacije jer tako, kako kaže slogan Udruge, brinu da “nigdar ne zgine ono kaj je od starine”.
Nakon dobivenog statusa važno je kontinuirano provođenje mjera zaštite kako bi se izbjegla opasnost, bilo od nestajanja ili pretjerane komercijalizacije uz pridržavanje povijesno tradicijske matrice.
Uz prepoznatljive samoborske proizvode, Rudarsku greblicu, Samoborsku češnofku i Bermet, koji s ponosom nose cijenjenu oznaku izvornosti i zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla u EU, robnu marku Samoborsku salamu te kremšnitu, čije je umijeće pripreme također zaštićeno na nacionalnoj razini, sigurno će i samoborski koruzni kruh krenuti u proces zaštite njegove izvornosti na europskoj razini.