Proteklog vikenda, 30. rujna i 1. listopada, Hrvatsko planinarsko društvo sveti Patrik iz Samobora organiziralo je dvodnevni pohod na Zavižan u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Lijep broj prijavljenih sudionika, najavljeno toplo bablje ljeto, vodstvo pravih poznavatelja planine Radovana i Vlade – sve je bilo na njihovoj strani.
U subotu su se penjali po Velikom Zavižanu i Kosi te dopustili vjetru da im istjera svaku suvislu misao iz glave i srca. U nedjelju ih je sunce milovalo po Premužićevoj stazi, na Gromovači i Rossijevoj kolibi. Veterani hoda kod autobusa su ispitivali djecu hoće li moći proći sve što je predviđeno, da bi kasnije većinu vremena vikali za njima neka uspore i neka ih pričekaju.
Najviše ih je razveselio vlč. Silvio Milin iz Svetog Jurja koji je došao slaviti misu u kapelicu sv. Ante. Rekao je kako je to prva ove godine na tom mjestu. Bilo bi lijepo da katolička planinarska društva češće sakramentalno obogate taj vrijedni sakralni prostor na planini, pa neka velebitsko zvono zvoni s razlogom – pomislili su svi okupljeni.
Bogat stol za večeru složili su od priloga svih sudionika što je izazvalo veliku pažnju i stvorilo od skupine poznanika sestre i braću koja zajedno blaguju.
Prije odlaska obilježili su veliku obljetnicu koja se poklopila s ovim pohodom: 70 godina od otvaranja meteorološke postaje Zavižan. Okupili su se, zapjevali, čestitali Dragi Vukušiću koji je baš bio na svom radnom mjestu, darovali mu mjaicu HPD-a sv. Patrik s točno onom željom koja im je svima na srcu kada razmišljaju o meteorološkim pratiteljima: “Bog neka te čuva na svome dlanu”. Bilo je i onih koji su se začudili, onih koji su zadrhtali, onih koji su zaplakali. Ali sve je bilo “naj” jer takav je to bio dan.
Jedini način na koji je moguće preživjeti odlazak s Velebita je čvrsti plan i obećanje da ćemo mu se uskoro vratiti – zaključili su planinari pri svom povratku kući.
