Na 79. godišnjicu rođenja samoborskog pjesnika Josipa Prudeusa, koji nas je napustio 25. siječnja 2020. godine, večeras je u Odjelu za odrasle Gradske knjižnice Samobor održano predstavljenje njegovih dosad neobjavljenih stihova. Riječ je o pjesničkoj zbirci “Nezanatlija srcoslikar”, koju su izdali njegovi Slavonci, Brodski kulturni krug Pannonie gloria i Đakovački kulturni krug Accede ad Certisiam – kako je uvodno rekla ravnateljica Gradske knjižnice Samobor Mirjana Dimnjaković pozdravivši goste iz Slavonskog Broda i Đakova.
Joža je, naime, iako je i rođen, a i umro u Samoboru, osnovnu školu, gimnaziju i Pedagošku akademiju pohađao u Slavonskom Brodu u kojemu je živio do 1972. godine gdje je i učiteljevao u brodskoj osnovnoj školi. Kasnije je, napustivši Slavoniju nakon sloma Hrvatskog proljeća, to isto radio u Sibinju, pa na Rabu, u Bregani, Noršić Selu, Grdanjcima, Mrkoplju, Novalji, Novigradu i, na posljetku, u Samoboru.
Da je bio svestrana i iznimna osoba, književnik, dječji pisac, pjesnik, učitelj, novinar, promidžbeni djelatnik, dijelom svjedoči i ova zbirka nastala na temelju njegovih neobjavljenih stihova na Facebooku.
O tome je najprije govorio urednik izdanja, kulturolog Ivan Stipić, objasnivši kako je zbirka izdana prije dvije godine, u vrijeme korone, a razlog da je ugledala svjetlo dana neobično je prijateljstvo i druženje s Jožom te priča koja je iz toga proizašla.
-Upoznao sam ga preko društvenih mreža na kojima je on, kao i ja, bio do duboko u noć – rekao je Stipić dodavši da je potom svom prijatelju Prudeusu, “pričuvnom Brođaninu”, ponudio da se na spomendan Gradske knjižnice Slavonski Brod, 2016. godine, nakon pola stoljeća susretne sa svojim bivšim učenicima. Taj svoj susret s generacijom bivših učenika Joža je potom i opisao na Facebooku. No, novi dogovoreni susret u Brodu, zbog Jožinih tragičnih događaja u obitelji, nije ostvaren, ali je dogovoreno da se njegova nova zbirka sastavi od pjesama koje je objavio na svojoj Facebook stranici. -Joža je ubrzo nakon toga preminuo oprostivši se s nama preko Facebooka, a ja sam se zarekao da ću dovršiti to izdanje njegovih neobjavljenih pjesama i tako je nastao “Nezanatlija srcoslikar” – rekao je Ivan Stipić objasnivši da je naslov knjige dio jednog Jožinog stiha iz ove zbirke.
Ivan Stipić je potom izdvojio detalje iz bogate biografije Josipa Prudeusa za kojega je rekao da je bio čovjek s čvrstim stavom, kojega su karakterizirali mirnoća i dobrota s jedne te pravednost i strogoća s druge strane.
Đakovački književnik Mirko Ćurić, uime nakladnika ove zbirke, posebno je naglasio da je svatko onaj koji piše poeziju koja se može uglazbiti tako da dobro zvuči, vrhunski pjesnik, a takav je bio Josip Prudeus. -Njegov cjelokupan rad, kao i ovo druženje, pokazuju kao se i bez Zagreba i “zagrebocentričnosti”, kojoj naginju mnogi Hrvati, može i djelovati i organizirati kulturni, odnosno književni susret – rekao je Ćurić. Potkrijepio je to još riječima da Jožin rad svjedoči o tome koliko je volio sve one krajeve u kojima je radio, a danas – smatra Ćurić – mnogi mladi autori ne vole kraj iz kojeg su potekli.
-Prudeus je, uz sav svoj opus, stvorio i pojam “vatreni” za naše nogometaše čime je potvrdio svoju poetsku snagu i taj minimalizam i obilje u jednom – da s malo riječi puno kaže – naglasio je još Mirko Ćurić.
I recenzentica knjige, Vinkovčanka Vlasta Markasović, u pogovoru je, uz ostalo, napisala: “Prudeusovo lirsko kazivanje na putu od obilja do minimalizma i obrnuto, rezultira, u konačnici, uvijek obiljem. Ovi stihovi nose obilje i pečat bogatog unutarnjeg svijeta, kojega je autor podijelio sa svima koji ga žele doživjeti.”
Mirko Ćurić je izdvojio još jednu osebujnost Josipa Prudeusa, a to su neologizmi, odnosno nove hrvatske riječi, kakve se nalaze i u nazivu zbirke “Nezanatlija srcoslikar”.
Prudeusove stihove iz zbirke čitala je Marica Ćurić, kao prava šokica i Slavonka, po slavonski, a od mnogih Jožinih uglazbljenih stihova, dvije pjesme po kajkavski je otpjevala Đurđica Pleše Vujica. Bile su to “Starinske kapele” koje je uglazbio Tomislav Jozić te “Sanobor”, pjesma koju su još 1986. godine na Krapinskom festivalu izveli Gabi i Arsen Dedić, koji ju je i uglazbio.
