Pod motom “Muzeji su važni” u petak, 27. siječnja, u cijeloj je Hrvatskoj obilježena Noć muzeja u svom 18. izdanju pa tako i u Samoboru.
U Galeriji Prica otvorena je izložba skulptura samoborskog kipara Vlade Gvozdanovića pod nazivom “Govor mramora”. Gvozdanović je dugogodišnji član likovnog odjela Ogranka Matice hrvatske u Samoboru, rođen u Vukovaru, a danas živi u okolici Samobora. Iako je po umjetničkom obrazovanju amater, on je dugogodišnjim radom s različitim vrstama kamena postao vrstan poznavatelj materijala s kojim radi.
– Materijal koji najčešće koristi je bijeli mramor mliječne boje, koji po poluprozirnosti i po toplini podsjeća na ljudski dodir. Njegove skulpture odišu jednostavnošću i harmonijom oblika, što izražava njegov senzibilitet prema temama kojima se bavi, a porijeklo i životni put Vlade Gvozdanovića neizostavni su dio njegovog stvaralaštva. Njegova vjerska uvjerenja su duboko ukorijenjena u njegovom životu i radu, što se vidi u čestom korištenju vjerskih motiva poput križa, raspetog Krista i Bogorodice s djetetom. On također koristi motiv jedara koja simboliziraju slobodu, vjetar i putovanje, što predstavlja život koji se živi punim plućima – napisala je u katalogu koji prati izložbu povjesničarka umjetnosti Nikolina Šimunović.
U Noći muzeja predstavljeni su i predmeti iz ateljea Zlatka Price iz Martićeve ulice u Zagrebu, koje je Galeriji posudila Jasmina Jugo Prica, kao i autorove slike koje su nedavno ušle u zbirku galerijskih umjetnina.
– Nakon 2016. godine, kad smo proveli sustavno istraživanje u povodu 100. rođendana Zlatka Price, shvatili smo da Pricinih radova ima jako puno i naša je ideja da upotpunimo fundus Galerije radovima koji su manje zastupljeni. Tako smo kupili osam ulja na platnu te grafika i crteža, a danas se mogu vidjeti ulja na platnu iz ranijih faza, sliku iz Indije koja je bila prekretnica u njegovom stvaralaštvu i slike iz Samoborskog ciklusa, kojih u stvari imamo najmanje u fundusu – objasnila je Nikolina Šimunović.
Uz to je napravljena i edukativna karta kako bi se naučilo što je sve potrebno slikaru da bi se stvorilo likovno djelo te su održane likovne radionice za osnovnoškolski uzrast, a ususret velikoj izložbi iz ciklusa Animalizam u Hrvatskoj likovnoj umjetnosti „Pohvala pticama“. Voditeljica je bila Nevenka Miklenić.
U galerijskom prostoru Centra za mlade Bunkera također je izložbom dočekana Noć muzeja. Predstavljeni su “Glazbeni pejsaži” autorice Marije Prše, likovne pedagoginje i slikarice koja likovno interpretira glazbu.
Kroz njezina djela nastala u kombiniranim tehnikama Marija Prša je zvuk pretvorila u simfoniju boja, oblika i tekstura stvarajući efekt sinestezije – pojave u kojoj podražaje u području jednog osjetila, doživljavamo drugim osjetilima.
Način na koji je vizualno interpretirala glazbu ovisi o žanrovima različitih skladbi pa je tako za klasičnu glazbu korištena tehnika akrila na platnu, za jazz glazbu akril i kolaž tehnika na drvenoj podlozi, a za ambijentalnu glazbu akril na okruglim glinenim tanjurima.
U Samoborskom muzeju program je bio u znaku domaćih mitova i legendi. Naime, sjajni ilustrator i animator Zdenko Bašić vratio se u Samobor izložbom i Muzejom zaboravljenih priča.
– Dan pripada ljudima, a noć njegovoj braći – vilinskome narodu. Ta se dva svijeta preklapaju u sumrak i u zoru, a tada se može vidjeti ono što je oku nevidljivo. I ovaj se muzej tako može doživjeti samo na posebne dane, kada se nevidljivi svijet preklopi s našim, onim “stvarnim”. Na tankoj crti između legende i stvarnosti – pojašnjenje je za pojavu ovog Muzeja, savršeno uklopljenog u muzej grada koji obiluje brojnim legendama.
Naime, u Samoboru su preživjele legende i predaje o divovima Hajdima, o vilama sa Žumberačkog gorja, Vodenom čovjeku iz potoka Gradne, pozojima, mračnjacima, baukačima i čitavom nizu stvorenja koja su boravila po šumama, vrtovima, ognjištima, močvarama i bregima naših predaka. Iz tog razloga Muzej zaboravljanih priča mjesto je okupljanja narodnih predaja i njene prezentacije suvremenim zaljubljenicima u našu maštovitu prošlost, a pričaonice, radionice i projekcije dokumentarca vezane uz taj Muzej, vikendima će se u Samoborskom muzeju održavati sve do 5. ožujka.
– Samobor je stvarno čudesan što se tiče narodnih priča i predaja, cijela lepeza bića ostala je u njima, a sve više i više su sakrivena tako da danas ljudi nisu ni svjesni da su tu nekad živjeli Vodeni čovjek, Hajdi koji su izgradili stari grad, nevidinčići, mračnjaki, pozoji… Kroz ovaj projekt vidi se večeras kako bi taj Muzej zaboravljenih priča mogao izgledati i što bi mogao ponuditi Samoboru i svijetu. Bavim se time već 20ak godina, sakupljam priče, stvaram ilustracije, objekte, lutke, različite predmete i sad se došlo do mase kad bi to u budućnosti stvarno mogao biti i stalni postav negdje – pojasnio nam je Zdenko Bašić priču iza Muzeja zaboravljenih priča te ujedno najavio dobru vijest za ljubitelje njegove knjige Mjesečeve sjene, naime, ona uskoro izlazi u svom drugom izdanju.
U okviru Noći muzeja u Samoborskom muzeju uživalo se i uz coperničku družbu koja je okupljene vodila kroz Muzej zaboravljenih priča, uživalo se u u plesnom programu vila i moguta koje niti snijeg nije spriječio da se predstave akrobacijama na obližnjem drvu, održana je i projekcija dokumentarnih epizoda serije “Sjeverozapadni vjetar – između legende i stvarnosti” Zdenka Bašića, a s njim je Draženka Robotić iz Gradske knjižnice Samobor održala i javnu prezentaciju u kojoj se pričalo o njegovoj inspiraciji i projektima, kako dosadašnjim, tako i budućim. U pratećem glazbenom programu pjevala je Maja Klisurić.
