O osamdesetoj godišnjici rođenja Tomislava Toma Pavlina, poznatog planinara, romara, hodočasnika, vizionara, čovjeka koji je ostavio veliki trag u planinarstvu, u subotu, 26. studenog u Planinarskom domu Cerinski vir, održan je simpozij posvećen Tomovom životu pod nazivom “Pogled prema vrhuncima“. Tom prigodom zajednicu Ekosspirituss posjetio je mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup.
U Planinarskom domu okupilo se 50ak sudionika zainteresiranih čuti uživo, iz ustiju predavača, živa svjedočanstva o Tomovom životu i radu, odnosno svemu onome što je za katoličko planinarstvo ostavio iza sebe. Domaćin simpozija bilo je HPD „Sv. Patrik“ iz Samobora, te se pozdravnim govorom okupljenima obratio Radovan Librić, tajnik udruge Ekosspiritus.
Moderacija simpozija bila je u rukama Maria Blažanovića, kojeg je sam Tom često znao zvati „vanjskim sinom“, s obzirom da su silne planinarske izlete prošli zajedno. Mario se potrudio pripremiti zanimljivu zbirku slika iz Tomovog života, pa je u planinarskom domu iznad glava sudionika bila prezentirana vrlo zanimljiva zbirka fotografija, koja je sama ispisivala svoju priču.
Mario je ispričao crtice iz života Toma, koje sigurno nismo do tada znali – poput činjenice da je za Badnjak ’59. godine tada 17ogodišnji Tom pjevao na Trgu božićne i domoljubne pjesme, pa je zbog toga pjevanja bio uhapšen i zatvoren na 4 dana. U mladosti je znao voziti i rally utrke, a po hrvatskom osamostaljenju ’91. godine angažirao se u predvođenju katoličkih inicijativa u planinarskom savezu, te je tako predvodio sa križem Zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu, poznatog kao Stepinčev put. Iste zime, pridružio se Hrvatskoj vojsci na frontu na bojištu južnog Velebita, kojeg je toliko volio obilaziti kao planinar.
Govornici simpozija, koji su pokušali kroz svoja izlaganja predstaviti Toma iz njihovog iskustava bili su dalje: Drago Županić, predsjednik HPD Stanko Kempny sa izlaganjem: „Kustošija pjeva u planinama“, potom Mirjana Požgaj, predstavnica dugavljanskog ogranka HPD „Stanko Kempny“ sa izlaganjem „Dugave se vide sa visina“, dr. Slavko Žagar iz PD Krndija Našice govoreći o odnosu Toma i Slavonaca (iz Našica i Pleternice) i na kraju Radovan Librić, tajnik udruge Ekosspiritus s obraćenjem o poveznici Toma sa Stepinčevim putem, kojem je bio začetnik.
U govorima su spomenute vrlo značajne Tomove inicijative koje je proveo u djelo, te neke kojima je bio idejni začetnik no možda sve nije uspio dočekati u ovozemaljskom životu. Neke od njih bile su: osnivanje katoličkog planinarskog društva Stanko Kempny, pročelništvo u Planinarskom savezu za planinarske putove, koje je sa markacistima vrijedno prokrčavao i označavao silne planinarske staze po čitavoj Hrvatskoj, potom ishođenje dozvole za najam i potpuna obnova planinarskog skloništa na Velikom Lubenovcu na Velebitu (1315 mnv).
Također je pokrenuo inicijativu da se na lokaciji Rumlec na Medvednici, koja se nalazi na Stepinčevom putu preko Sljemena za Mariju Bistricu otvori kapelica, što su njegovi nasljednici u HPD Stanko Kempny 14.10. 2018 i ostvarili. Tada su pustili u funkciju kapelicu posvećenu blaženom Alojziju Stepincu na tom mjestu hodočasničkog puta, na kojem svake godine hodočasnici mole svoju postaju križnog puta. Tom je podržao i aktivno sudjelovao u Planinarskim križnim putevima, koje su Bratovština Sv. Bernarda i udruga Ekosspiritus organizirale u Samoborskom gorju i po raznim krajevima Lijepe Naše.
Po završetku Simpozija održana je Sveta Misa u kapelici Sv. Izidora Seljaka, u sklopu Planinarskog doma Cerinski vir. Misu su predvodio mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački a koncelebrirao je domaći župniuk župe Noršić Selo i Lug Samoborski, inače obojica veliki planinari i aktivni sudionici planinarskih hodočašća. Biskup Gorski se u predivnoj homiliji dotakao Tomovih osvajanja vrhunaca i važnosti pronalaziti vremena za stvari koje volimo, do kojih nam je stalo i do kojih držimo u životu – jer je to vrlo bitno. Pronaći vremena danas nije lako, često nam „nepostojanje vremena“ zna biti i dobar izgovor za ne otići nekamo ili pomoći nekome. Tom je pronalazio vremena i načina spajati ljude, malim koracima je „gradio“ te veze, pronalazio rješenja i nudio ideje i inicijative. Stoga se mogao, kada se popeo na vrhunac svoga života, kao i na najveću planinu na kojoj je bio – osvrnuti i biti zadovoljan onim što je prošao, što je ostavio iza sebe, bez obzira kako teške prepreke na putu do tih vrhunaca prolazio. Uza sebe ostavio je divnu ženu svoju suprugu Miru, tri sina Mislava, Domagoja i Tvrtka, koje je zajedno sa suprugom odgajao u pravom katoličkom duhu. Ostavio je i mnogo povezanih ljudi i ideja, koji i danas žive njegov put. Potaknuti Tomovim primjerima bogoljublja, domoljublja i čovjekoljublja pozvani smo slijediti njegov primjer.
tekst i foto: Ante Burić
