Posljednji fašnički vikend je iza nas, a pred nama završni dan 196. Samoborskog fašnika.
Danas poslijepodne svojim se nastupom predstavio drugi dio ovogodišnjih mjesnih odbora i gradskih četvrti pa su na fašničku pozornicu izašle Klake, Hrastina i Rude te Južno naselje. Nedjelju prije, podsjetimo se, natjecali su se Celine, Konšćica i Rakov Potok.
Oocjenjivački sud u sastavu Princeza Sraka, Sudec Zlatko i Štef Fiškal jednoglasno je, uzevši u obzir sve nijanse, odlučio da prvo mjesto i 14 tisuća fašničkih kuna među predstavnicima gradske mjesne samouprave pripada ove godine Rudama. Druge su Klake s 11 tisuća kuna, koje su na Fašniku nastupile po prvi put, a treće mjesto sa po osam tisuća kuna dijele Konšćica i Hrastina. Preostala dva mjesna odbora, Celine i Rakov Potok te Gradska četvrt Južno naselje nisu rangirani, ali im je za nastup pripalo po pet tisuća kuna.
Prva je danas na fašničku scenu izašla Gradska četvrt Južno naselje s bajkom “Jožina kućica” aludirajući na Ćopićevu Ježevu kućicu. A u toj njihovoj Jožinoj redali su se političari naše današnjice. Prvi među njima, kao glavni lik, bio je Joža Manolić. Umjesto lije Joži je pisala maca Kolindica. U Jožinom fasciklu bilo je, pak, svega, i UDBA-e i KOS-a, ali i ponekog štosa. A u priču su ušli i Zoki i Plenki te Njonjo, pa sve do NATO-a, preko USKOKA i kojekakvog svinjca, a na kraju do Remetinca.
Hrastina je na Trg fašničkih velikana stigla s Alisom u zemlji čudesa i ludim vremenima kakva su svuda oko nas. Došli su na scenu s vojskom karata, Zecom, Ludim klobučarom, Bijelom i Crvenom kraljicom, Mačkom, Dječjom gusjenicom te odradili impresivan plesni nastup za koji se nije bilo lako pripremati jer u Hrastini imaju tek 20-ak kvadrata društvenog prostora. No, bili su brojni na fašničkoj pozornici, s 45 sudionika, što starijih, što mlađih, među kojima s 15-ak klinaca. Bez obzira na sve, voljni su širiti se dalje, a recept za to ima Klobučar, djevojački Ludi, kad kaže “mama+tata i evo četvero, petero djece”.
Klake su imale premijerni nastup na Samoborskom fašniku, ili vatreno krštenje s “Bajkom (Snajkom) po klačanski”, a ti prvi njihovi fašnički mačići, vidjelo se na kraju sveg programa, nisu nikako bili za bacit. U pitanju Klaka nije se radilo ni o početničkoj sreći već dobroj i temeljitoj pripremljenosti što je na kraju njihovog nastupa pljeskom potvrdila publika. Klake su na Fašnik došle s Crvenkapicom bez političkih konotacija, a u poznatu priču ubacili su i jednu redovitu scenu iz naše svakodnevice, birtiju s konobaricom. Njihova Crvenkapica je moderna cura, voli selfije, mamu ne sluša, a baka joj ide na živce. O njoj maštaju dečki iz birtije, a birtija bez vode, s kojom Klačani u stvarnom životu imaju puno problema, ne funkcionira kako treba.
Fašničke bajke i mitovi bili su ovogodišnji rudarski hitovi, i glazbeni, i govorni. Rudare je predvodila zlatna Sraka koja se obogatila jer se u Rudniku sveta Barbara zlato kopa u tri smjene. U svoj fašnički scenarij unijeli su četiri bajke.
Prva se odnosila na priču o Vuku i 7+2 praščića s poukom da nisu svinje samo za kolinje.
Druga bajka ticala se Trnorudice, koja je nekoć živjela u Rudama, bila lijepa i fletna, ali i promiskuitetna. Šetajući šumom napiknula se na šprajnu i ostala trudna, zaspala, a prema legendi, probudio ju je stasiti Hercegovac, čista srca i punog novčanika.
Barbi i Ken bila je treća rudarska bajka jer svjetski poznata Barbie ima rudarske korijene budući da se prva Barbika zvala Bara. U znak sjećanja na Baru z Rud dizajnirana je linija lutaka koja se na sceni predstavila kao Debela Barbi, Bradata Barbi, Škart Barbi, Solo Barbi, Ofucana Barbi, Stara Barbi (Corona edition koja je hit bila 2020. godine), Black Barbie (Limited edition), Dlakava Barbi te na kraju Voštani Ken.
Završnica rudarskog nastupa pripala je Snjeguljici i 7 bergmana. Bergmani su godinama živjeli u miru i blagostanju dok iznenada u njihov dvorac nije došla Snjeguljica Petrica i pokazala im vlasnički list i ostalu dokumentaciju na kojoj je pisalo da su sljedeće četiri godine i dvorac, i rudnici, i sve iskopano zlato njezini. I tu kreću njihove nevolje i pokušaji da se Petrice Snjeguljice nekako riješe.
Tekst: Edi Kirschenheuter
Foto: Kruno Solenički
