Kročenje ovozemaljskim životom naša je ugledna sugrađanka, svojevrsna ikona samoborskog življenja u drugoj polovici 20. i na početku 21. stoljeća, Ana Marija Ranka Novosel, ovaj tjedan okončala. Članovi njezine obitelji, brojni njezini poštovaoci, bivši učenici, kulturnjaci i sportaši te mnogi drugi isrpratili su je danas na vječni počinak na starom samoborskom groblju, a nakon mise zadušnice, u Galeriji Prica komemorativnom se svečanošću prisjetili suživota s Rankom.
U suorganizaciji s Pučkim otvorenim učilištem i Gradskom knjižnicom komemoraciju je priredio Ogranak Matice hrvatske Samobor čija je predsjednica od 1992. do 2010. godine bila Ranka Novosel, a koja je 2014., zbog svih svojih zasluga, postala počasnom predsjednicom ogranka.
Zato je na ovom tužnom skupu prvi govorio sadašnji predsjednik Matice hrvatske Gordan Črpić koji se prisjetio preuzimanja te dužnosti od Ranke i pitanja “što će promijeniti u radu Matice” koje su mu tada postavili. Njegov je odgovor nakon kraćeg razmišljanja bio “ništa”, a kao inženjer po struci to je obrazložio činjenicom da je jedan od osnovnih inženjerskih postulata “nemoj popravljati ono što nije pokvareno, ono što dobro funkcionira”. -Taj je ogranak tako krasno okupljao ljude različitih razmišljanja, staleža i talenata i tako smo nastavili živjeti s Rankom – istaknuo je Črpić. Za Ranku je još rekao da je bila stroga učiteljica u školi, ali i da je ista takva bila i u Matici. Od svakoga je tražila da zna sve, ne sve što se može znati nego sve što bi taj ili ta mogao, odnosno mogla znati.
Gordan Črpić je dio Rankina karaktera i ovako opisao: “Ak nije bilo onak kak je trebalo i moglo bit, ni bilo dobro. I ni bilo dobro makar drugi i ne vidiju da ni dobro. I znala je bit i uporna i naporna, i drndat i dramit po istom mjestu dok nije isposlovala da bude tak kak treba bit.” -Bdjela je nad našim talentima nagovarajući nas blago, ali često baš i ne tako blago da ih otkrivamo i razigravamo. Nije nam dala da ih zapustimo. Imala je izniman talent u otkrivanju talenata u djece i znala je prepoznati da kad i kako netko što može – naglasio je još Gordan Črpić.
O Ranki je govorio i njezin nasljednik na mjestu voditelja susreta samoborskih pjesnika Pri svetem Mihalu, Zoran Perović, napomenuvši da je Ranka za sobom ostavila 15 književnih djela, 8 pjesničkih i 7 proznih. Dok su se na platnu izmjenjivali podaci iz bogatog i osebujnog života Ranke Novosel, Perović je iznio i niz manje poznatih detalja iz njezina ne baš lagodnog života. Najviše je govorio o njezinim talentima i moći da te talente u svom pedagoškom radu prenese na učenike, a uspješno ih je kao kulturna i sportska animatorica prenosila i na mnoge druge.
Uime Gradske knjižnice, u kojoj je većina Rankinih djela bila i promovirana, govorila je ravnateljica Knjižnice Mirjana Dimnjaković. Marica Jelenić je okupljene podsjetila na Rankino učiteljsko djelovanje kroz Samoborsko učiteljsko društvo u čijem je osnivanju sudjelovala. Uspomene na Ranku Novosel s puno je emocija iznijela i jedna od najdugovječnijih članica Ogranka Snježana Zakanj Radovanić, a stihovima su to, uz pokoju uvodnu riječ, učinile i Vlasta Mažuranić i Rankina možda i najdraža učenica iz školskih klupa, Vanda Bartulica.
Nakon Schubertove Ave Marie, koju je na violini odsvirao još jedan “matičar”, Ivan Mužinić, okupljeni su se u miru i tišini razišli, svatko sa svojim mislima i sjećanjima na Ranku Novosel od koje su učili i puno toga naučili u svom životu.
