Sunce se danas izmjenjivalo s kišom na svodu središnjeg dijela vanjske proslave blagdana svete Ane i svetog Joakima na Anindolu u Samoboru ispred kapele koja s ponosom nosi ime svetice što je Samoborci štuju od davnina. Okupilo se mnoštvo svijeta i na dvjema jutarnjim misama, prvoj za župljanje Župe Svetog Ivana Krstitelja iz Luga, koju je predvodio njihov župnik, velečasni Josip Čulig, kao i na onoj koja je uslijedila za župljanje župe Krista Kralja koju je predvodio domaslovečki župnik, velečasni Anto Pavlović.
Središnje euharistijsko slavlje, uz domaćeg župnika i dekana, prečasnog Ivicu Cika, predslavio je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, monsinjor Zlatko Koren. Svoju homiliju obilježio je ovogodišnjom obilježbom ove svetkovine koja je, prema želji pape Franje, bila posvećena bakama i djedovima, pa je na kraju misnog slavlja pročitao i prigodnu molitvu pape u miru, Benedikta XVI.
A u homiliji je zamolio okupljene vjernike da ne ruše generacijske mostove svog obiteljskog zajedništva već da ih grade i vesele im se kao što se cijela Hrvatska veseli Pelješkom mostu koji će je napokon povezati u narazdvojivu cjelinu.
Iako je povremena kiša dijelom odredila dinamiku Korenove propovijedi, ipak nije propustio na istu temu spomenuti dvije životne slike iz svog osobnog iskustva i onog što je pročitao u jednoj knjizi.
U prvoj se radi o jednoj obitelji koja je iz njegove nekadašnje župe prije tri godine otišla u Irsku u potrazi za boljim životom. Pri jednom susretu s njima, nakon tog vremena, zapitao ih je kako su se snašli, a odgovor je bio da nemaju za čime žaliti, ali ni da se nemaju baš čime ni pohvaliti. Nakon kratkog međusobnog nerazumijevanja izrečenog poanta tih riječi bila je u tome da su ovdje imali baka servis koji im je uslijed obilja radnih obveza uskakao u svakom potrebnom trenutku, a tamo, u Irskoj, taj su servis morali posebno naručivati preko agencije i skupo plaćati. Tada su shvatili koliko je neizmjerna i neprocjenjiva ta ugrađenost baka i djedova u naše živote.
U drugoj se slici radilo o jednom uspješnom mladom čovjeku, koji je svoj uspjeh gradio od malena, od školskih dana, skupljajući mnoge pohvale za svoj marljiv rad, pa tako i tijekom cijelog školovanja, sve do znanstvenog doktorata nakon kojeg se odlučio zaposliti podnoseći molbu sa svim stečenim referencama. No, kada ga je potencijalni poslodavac upitao imate li mi povrh toga još nešto za reći, mladić se našao zatečen tim pitanjem jer je, eto, sve o njemu bilo zapisano na papiru. Poslodavac mu je dao do znanja da se malo raspitao o njemu i da su njegovi rezultati koje je dosad postigao u životu doista zadivljujući, ali da svega toga ne bi bilo da se jedanput davno njegov pradjed nije zaposlio u rudniku i zarađenim novcem kupio zemlju na kojoj je mladićev djed izgradio kuću, a koju je njegov otac dodatno oplemenio. -Da toga nije bilo vi ne biste živjeli u ovom prestižnom sveučilišnom gradu i to je to na što ste zaboravili, da niste sami i da su u vaš uspjeh ugrađeni i svi vaši bližnji kao i vaši profesori i vaši treneri – rekao mu je poslodavac dodavši da će svi njegovi postignuti uspjesi dobiti posebno značenje tek tada kada mladić toga postane svjestan.
-Postanimo i mi svjesni činjenice da puno toga u svom životu možemo učiniti sami, ali i činjenice da su puno puta u to ugrađeni i drugi ljudi – poručio je okupljenima Zlatko Koren.
Zaključno je o svetoj Ani i svetom Joakimu rekao kako o njima ne znamo mnogo, ali znamo najvažnije – da su bili roditelji Blažene Djevice Marije i baka i djed Isusa Krista, jedinog spasitelja svijeta. I ono što je posebno znakovito, a istaknuo je to monsinjor Koren – bili su otvoreni Duhu Božjem, pred sobom su svaki dan imali otvorenu Božju riječ i Njegov navještaj u Svetom pismu. -Slaviti Joakima i Anu, a imati Sveto pismo samo kao ukras znači promašiti ovu svetkovinu jer slaviti svetog Joakima i Anu znači otvoriti se Božjoj riječi – rekao je na kraju Zlatko Koren.
I ovo je misno slavlje, uz župni zbor Svete Anastazije, kao i ono poslijepodnevno, koje je predvodio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, profesor Josip Šimunović, završilo zavjetnim obilaskom oltara u čemu su sudjelovali i gradonačelnica Petra Škrobot sa svojim zamjenikom Petrom Burićem, a misi je nazočila i predsjednica Gradskog vijeća Samobora Irena Franceković te predstavnici samoborskog HDZ-a Davor Ivo Stier i gradski vijećnik Matija Hržić.
Kod samoborskih medičara Oslaković i Arko bilo je živo, vrućina je zazivala poznati samoborski gvirc, a djeca, uz balone, i neizbježne medenjake.
Malo podalje, između središnjeg i poslijepodnevnog bogoslužja, na Tanc placu se sviralo, pjevalo, veselilo, dobro jelo i još više pilo zaslugom vrijedne Udruge Etno fletno, koja je uz Serbus band po šesti put uzastopce sa svojom predsjednicom neiscrpne energije, Marijom Lindić, organizirala Aninovski bal. Posjetili su ga i gradski čelnici, Petra Škrobot, Petar Burić i Irena Franceković.
