Pjesnici iz cijele Hrvatske i ove su subote, 12. lipnja, pohodili Samobor kako bi još jednom slavili ljubav i poetsku riječ, prvo na grobu opjevane Julijane Cantilly, a potom i uz Hrvatski dom, na pjesničkoj večeri u okviru “32. Vrazove Ljubice”.
Ove godine okupljeni uz stihove Enesa Kiševića: “Žena je životu najveći imetak. I ukras. I Majka. I vječni početak.”, koji su svoje mjesto našli uz sad već skoro nebrojene stihove u Prolazu hrvatskih pjesnika, pedesetak je pjesnika na Ljubičinom grobu još jednom odalo počast Vrazovoj muzi opjevanoj u “Đulabijama”.
– Sretan sam što na ovakav divan dan, u divnom Samoboru, napokon vidim divna lica kolega bez maski. Ovdje smo se našli zbog najljepšeg mogućeg razloga, da slavimo poeziju i ljubav koji su zapravo jedno te isto jer poezija, i kada nije ljubavne tematike, u svojim izvorištima, u nadahnuću, uvijek ima čežnju za ljubavlju. To smo došli slaviti i uživati u tome – rekao je predsjednik Društva hrvatskih knjiženika Zlatko Krilić, dok je ravnateljica POU Samobor Jelena Vojvoda, kao organizatora “Vrazove Ljubice” podsjetila na dosadašnji tijek “Ljubice” i programe koji su prethodili subotnjoj završnici te zahvalila svim pjesnicima koji nisu dali da tradicija “Ljubice” zamre i koji su omogućili da se u Samoboru slavi poezija i 32. put.
Potom su pjesnici svoje druženje nastavili na 32. Večeri hrvatske ljubavne poezije ispred Hrvatskog doma. Uz sigurno vođenje Vande Vandekar Bartulice i glazbenu potporu Lidije Bajuk, pjesnici iz cijele Hrvatske svoje su stihove čitali i nakon zalaska sunca, slaveći ljubav, ali se prisjećajući i onih koji više nisu među nama, a posebno jednog od inicijatora pjesničkih susreta Josipa Prudeusa. Svakom pjesniku pripala je i zbirka stihova sa prijašnjih dviju “Ljubica”, a svoje stihove koje su čitali pred kolegama i prolaznicima koji su usput stali čuti koju strofu, predali su organizatorima kako bi bili objedinjeni u novoj zbirci, za 33. izdanje “Vrazove Ljubice”.
