Misom zahvalnicom na blagdan Gospe Snježne vjernici samoborskog kraja završavaju svoje redovito godišnje bistričko hodočašće. No, ove se godine zbog epidemije koronavirusa nije organizirano, u velikom broju išlo u Mariju Bistricu već samo pojedinačno ili obiteljski, kako je tko mogao i htio. Skromnija je, ali ne i manje svečana zato bila i večerašnja zahvalna misa u samoborskoj župnoj crkvi s nešto manje okupljenih vjernika i crkvenih bratovština čemu je prodonijelo i loše vrijeme zbog kojega se nije slavilo na otvorenom uz procesiju gradskim ulicama.
Ipak, vjernički puk župa svete Anastazije, Krista Kralja i Svetog Ivana Kristitelja u zajedništvu je molio i pjevao tijekom euharistije koju je predvodio župnik župe Krista Kralja iz Domaslovca, velečasni Branimir Budinski, koji uskoro, nakon sedmogodišnje službe u Domaslovcu, odlazi na novu službu. Suslavitelji su bili domaći župnik i dekan, prečasni Ivica Cik, luški župnik, velečasni Josip Čulig, gvardijan franjevačkog samostana fra Nikola Vukoja i kapelan samoborske župe, velečasni Kristijan Tušek kojega također potkraj mjeseca očekuje premještaj na novu dužnost.
Predslavitelj je i propovijedao, a u propovijedi se osvrnuo na Evanđelje koje govori o ženi iz mnoštva koja hvali Mariju jer je rodila i othranila Božanskog sina, ali je zaboravila da svoje boli treba prikazati kao žrtvu Bogu. Raščlanjujući to podsjetio je da danas slavimo Majku Božju Veliku i posvetu njezine slavne rimske bazilike, a slavimo i Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i sve one divne akcije koje su nam donijele slobodu. -Kako ćemo povezati ta dva događaja, slavlje Majke Božje sa slavljem onoga što je stečeno krvlju – upitao je mnoštvo pred sobom propovjednik i objasnio da je svatko od nas po svom krštenju pozvan pokazati Isusa Krista drugome, ali to neće moći učiniti ako Ga ne nosi u sebi, odnosno ako taj Krist nije začet u njemu i ako nas nije učinio svojim istinskim učenikom.
-Krist nas čini dionikom svojih boli i patnji, a to je ono što svjedoče i naši branitelji i majke koje su izgubile svoje sinove i muževe i po toj boli prepoznaju da su njihovi sinovi i muževi istinski ljubljeni – dodao je Branimir Budinski. Podsjetio je da se Isus, kako se moli u svetoj misi, dragovoljno predao na muku kako bismo mi postali dionicima Njegove riječi i Njegovih boli, a Blažena Djevica Marija je po toj riječi koja je probola Njezino srce postala posrednica spasenja.
Da Krist nije prihvatio trpljenje za čovjeka na križu bio bi samo jedan od reformatora koji nisu učinili ništa, koji su umrli i kojima se izgubio svaki trag – rekao je velečasni Budinski i nastavio: -Naša će država ići naprijed ne kad se pojavi istinski reformator nego predsjednik ili premijer koji je spreman umrijeti za nju kao i Crkva koja se neće pedlja pomaknuti dok se ne pojavi biskup koji je spreman proliti svoju krv za nju, a isto i obitelj čiji je otac spreman prodati sve za svoju ženu i djecu jer upravo o tome Krist govori u Evanđelju, da ni jedan bogataš ne može tješiti siromaha prije nego što postane manje bogat radi tog siromaha.
-Nikoga ne možemo natjerati da čini dobro, bilo na državnoj, crkvenoj ili obiteljskoj razini, ali možemo ostati uz Isusa Krista, koji je raspet, mrtav, kojemu je oduzeto sve i više se ne može boriti za pravdu, i to tako da stojimo kraj istine koja je pogažena i predamo svoj život za domovinu do kraja, suzbijemo svoj jezik da ne psujemo Onoga koji nam daje život, svoj posao radimo tako da smo pravedni i pošteni u njemu i da na napade drugih ne odgovaramo protunapadom nego ljubavlju jer to je jedini put koji nam pokazuje Marija – istaknuo je Branimir Budinski i još dodao da Ona nije bježala od boli već je bila u boli s Onim koji je čini spasonosnom. Zato je pozvao vjernike da, utječući se Mariji, učine Kristovu muku spasonosnom i za sebe.
Misno slavlje, kojemu su nazočili i zamjenik župana Zagrebačke županije, Hrvoje Frankić te ratni zapovjednik 151. Samoborske brigade Josip Mahović, završilo je zavjetnim obilaskom oltara.
