Novi samoborski almanah naziva “Samoborske zavičarije od A do Ž” ugledao je sinoć u Odjelu za odrasle Gradske knjižnice svjetlo dana kada su ga njegovi autori, Irena Šepl Šeki i Dubravko Grakalić Graks, uz pomoć urednice, knjižničarke Draženke Robotić, predstavili zainteresiranoj publici. -To je – rekla je uvodno Draženka Robotić – zabavno-edukativni almanah o osobama, događajima i mjestima u Samoboru iz druge polovice 20. i s početka 21. stoljeća. Objasnila je da ovo izdanje, kao mali abecedarij, sadrži intimno-povijesni kontekst, umjetnički intertekst te tehnički i tematski aspekt autorskog stila dvoje Samoboraca koji su u njega unijeli sjećanja na svoju mladost, pa ga i treba shvatiti kao ležerni leksikon pojmova koji su obilježili život u Samoboru iz tog vremena.
Potom je urednica riječ predala autorima tih uspomena, pa je Irena Šepl rekla da je svako sjećanje individualno, a ne kolektivno, da tu nedostaje još puno stvari kojih su se i oni kao autori tek kasnije dosjetili te pozvala Samoborce da pročitaju “zavičarije”, donesu svoj sud o njima, napišu koju kritiku i pokušaju biti afirmativni.
Dubravko Grakalić je napomenuo da ljudi pamte selektivno, pa se njih dvoje, kao autori, možda nekog baš i nisu htjeli sjetit, ali su se onih koje su naveli u almanahu sjetili afrimativno. -I to razdoblje naše mladosti bilo je afirmativno, bili smo slobodni i nije nam ništa nedostajalo, a Samobor je i u to vrijeme živio afirmativnim gradskim životom – rekao je Grakalić. Objasnio je da su i fotografije u almanahu mahom njegove i iz ostavštine pokojnog samoborskog fotoreportera Emila Bakala, a da one za koje nisu mogli utvrditi autorstvo nisu ni potpisane.
Prikazan je i kratak video zapis o almanahu sa svjedočenjem nekih aktivnijih Samoboraca, ponajprije glazbenika iz tog vremena, o samoborskim glazbenim rock bandovima koji su tada tražili svoje mjesto na glazbenoj sceni.
Iako je većina okupljenih s odobravanjem prihvatila sve to što je o almanahu rečeno, nisu svi bili na tom razmišljajućem tragu, pa je Matko Burić za knjigu rekao da je sramotna za samoborsku knjižnicu kao izdavača, koja je autorske tekstove morala bolje urediti i pobrinuti se da crtice s početka 21. stoljeća ne budu tek sporadične, a autori se više potruditi i kontaktirati još živućih ljudi iz tog vremena, pa, recimo, za bandove navesti tko ih je osnovao i tko je u njima djelovao, a ne da, primjerice, njegovog oca Miroslava Burića, kao jednog od pokretača kulturnih zbivanja u Samoboru nazovu “kulturtregerom” što je podrugljivo jer prema Klaićevom rječniku stranih riječi to označava lažnog promicatelja kulture.
Dubravko Grakalić je rekao da ne smtara da je to podrugljivo jer i jedna zagrebačka udruga koja promiče kulturu nosi danas taj naziv. Draženka Robotić je istaknula da je taj izraz stavljen pod navodnike te da kao urednica nije vidjela potrebu posebno uređivati natuknice iz almanaha jer bi se onda u njima izgubio taj autorski pečat. Ravnateljica Gradske knjižnice Mirjana Dimnjaković istaknula je da svi u Knjižnici doprinos Miroslava Burića ovom gradu i njegovoj kulturi iznimno cijene, pa je predložila da i okupljeni, a i mnogi drugi knjigu najprije pročitaju jer ju je do ove promocije tek 10-ak ljudi imalo u rukama, pa tek onda o njoj sude preko društvenih mreža i medija.
