Danas se slavi sveti Antun pustinjak. Ovaj svetac, iz davnih vremena kršćanstva, živio je pustinjački, a smatra ga se i ocem redovništva. Često ga se prikazuje sa zvoncem u ruci koje označava svečevu sposobnost istjerivanja zlih duhova. Zaštitnik je uzgoja svinja i ostale stoke.
Antuna pustinjaka, sveca iz trećeg i četvrtog stoljeća, štuje i istočna i zapadna Crkva. Rođen je u bogatoj obitelji, u gornjem Egiptu, gdje je odrastao u blagostanju. Kad je navršio 18 godina, roditelji mu umiru te je, kao najstariji, bio dužan preuzeti upravljanje kućanstvom i uzdržavanje maloljetne sestre. Ipak, odlučuje se napustiti svjetovno, a u toj su ga odluci učvrstile riječi Svetog pisma: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu”.
Antun je, zahvaćen Duhom Svetim, to doslovno shvatio i na sebe primijenio ono što je u crkvi čuo. Razdijelio je sumještanima oko tri stotine jutara svog plodnog posjeda, a manji dio je zadržao za sebe i za svoju sestru. Ali to nije dugo trajalo jer je sljedećom prilikom u crkvi čuo i ove riječi: “Ne brinite se za sutra” pa je i ono malo preostalog razdijelio, a sestru povjerio pobožnim djevicama.
U franjevačkoj crkvi u Samoboru sveti Antun pustinjak slavi se od vremena kada je svako domaćinstvo u samoborskoj okolici uzgajalo stoku i druge domaće životinje, pa bi mu puk na njegov dan došao zahvaliti prinosnim darovima. Tradicija je sačuvana sve do danas što se vidjelo i na središnjem misnom slavlju u 11 sati koje je predvodio župnik Župe Krista Kralja iz Domaslovca, Branimir Budinski u suslavlju s gvardijanom samostana Nikolom Vukojom i njegovom subraćom franjevcima, Lucijem Jagecom i Tonijem Mutnikom.
Fra Nikola Vukoja je u uvodnom slovu istaknuo je kako mu je baš drago što ovo misno slavlje predvodi domaslovečki župnik jer su baš ljudi iz tog kraja, koji su se bavili poljoprivredom, uvijek i najviše pohodili franjevačku crkvu na ovu zimsku antunovsku svetkovinu.
Velečasni Branimir Budinski je u propovijedi naglasio da u pustinju odlazi onaj koji uistinu želi susresti Boga jer to je mjesto gdje nema života, gdje se traži način preživljavanja i u takvim okolnostima najlakše je pronaći i spoznati Boga. -Svetoga Antuna resila su tri životna stupa uz pomoć kojih je postao Božji – rekao je Budinski i naglasio da su to volja, poniznost i nada.
-Lakše je devi kroz iglene uši nego bogatašu u odnos s Bogom – izdvojio je propovjednik evanđeosku riječ kojom je želio naglasiti da na mala jeruzalemska vrata deva nije mogla proći dok se nije oslobodila tereta i dok čovjek nije sišao s nje kao što ni bogataš, dok se ne riješi onoga što ima i što pridržava samo sebi, ne možeš postati Božji. I zato nije slučajno da se volja, po uzoru na svetog Antuna, jača na način da si zadovoljan s onim što imaš. Drugi stup je poniznost – rekao je Branimir Budinski jer napuhanost, kako piše u Svetom pismu, prethodi propasti, a oholost padu. Zato samo poniznost svakog vjernika pokazuje njegovo istinsko mjesto pred Bogom. Treći stup je nada, a nadu ima samo onaj koji zna što želi postati i danas čini ono što Bog od njega traži.
Branimir Budinski je zato na kraju pred vjernike stavio izazov da u svom životu pronađu ova tri stupa te da jačanjem volje, istinskom poniznošću i imanjem nade, danas i sada, za to preuzmu odgovornost.
