Ugodni i topli jesenski dani, prekrasni vidici na zlatno-crvene obronke Plešivice bili su kao dar s neba za proslavu zaštitnika župe sv. Leonarda opata u Kotarima. Vanjska proslava započela je u nedjelju, 4. studenog Svetom Misom u 16 sati koju je, uz domaćeg župnika vlč. Darka Banfića, predvodio vlč. Marko Toplak, kapelan u Župama u Rakitju, Lugu Samboroskom, Norsic Selu i Kerestincu.
Mladi svećenik pokazao se vrsnim propovjednikom čije su jasne i razumljive riječi doprle do svakog vjernika u crkvi. Vlč. Toplak povezao je židovsku molitvu Sh’ma Yisrael (Čuj Izraele), koju svaki Židov mora tri puta dnevno moliti, s molitvom Oče naš koju nas je Isus naučio moliti. Istaknuo je i važnost molitve podsjetivši na riječi iz Evanđelja da takva molitva mora biti „kao znak na čelu i zapis na rukama“ koja bi trebala sve nas kršćane određivati kao pripadnike Božjeg naroda.
Na žalost, osvrnuo se i na činjenicu da često zanemarujemo vjeru u jednoga Boga jer se nerijetko vjernici okreću horoskopu, proricanju sudbine, magiji i sličnom. „Častimo razne strasti kao Boga, primjerice drogu i alkohol, i zato recimo čvrsto NE takvim strastima i zastranjenjima jer kao kršćani moramo biti vjerni samo jednome Bogu, a to je naš Spasitelj Isus Krist koji je bio vjeran Ocu i prihvatio njegovu volju u svakom slučaju“ kazao je vlč. Toplak.
Ukazao je i na primjer sv. Leonarda koji je kao svetac ljubio Boga svim srcem jer je spoznao Božju ljubav prema čovjeku. „Nitko nas ne može voljeti više, niti biti sa nama toliko strpljiv, kao Bog, pa kako da ga onda ne volimo“ ,rekao je vlč. Marko dodavši da Bog nema pristranosti, te da jednako ljubi svakoga čovjeka. Završio je propovijed snažnom porukom: „Tko ljubi Boga, ljubi i brata svoga. Tko bližnjegaljubi, sebe ljubi a Boga časti. Samo je to put spasenja u nebesko kraljevstvo.“
Misno slavlje uveličali su pjevači i svirači iz susjedne župe sv. Barbare u Rudama, članovi Bratovštine sv. Leonarda iz Kotara, Bratovštine Marije Kraljice Hrvata iz Palačnika, Bratovštine sv. Bernarda iz Luga Samoborskog, članovi počasnih gardi Grada Samobora, Svete Nedelje te Kuburaško društvo Gromovnik iz Bestovja. Na kraju svete mise vjernici su se okupili kod stijene na južnom zidu crkve na kojoj se sv. Leonard 1531. ukazao grofu Petru II. Erdődyu. Čuli su se krasni stihovi pjesme Lijepa naša domovino Antuna Mihanovića po kazivanju prof. Miroslava Fresla, a kuburaši su počasnom paljbom završili proslavu.
U utorak, 6. studenog, na sam spomendan sv. Leonarda svečanu Svetu Misu predvodio je vlč. Josip Vidović, župnik župe sv. Elizabete ugarske u Jalžabetu, a uz njega su koncelebrirali kotarski župnik vlč. Darko Banfić, vlč. Mladen Sinković, župnik iz Luga Samoborskog, vlč. Siniša Hegedušić, župnik iz Svetog Martina pod Okićem, te fra Lucije Jagec iz samostana Uznesenja BDM u Samoboru.
Predvoditelj misnoga slavlja vlč. Josip nije krio divljenje prema baroknoj župnoj crkvi u Kotarima, te je usporedio svoju župu s našom rekavši da imamo velike zaštitnike ali u Hrvatskoj malo poznate. U Europi ima preko 600 crkvi i kapela posvećenih svetom Leonardu, jer je, pojasnio je vlč. Josip, u burnim vremenima srednjega vijeka puk prepoznavao svece koji su stajali uz nemoćne, slabe i često puta nepravdeno zatvarane, a sv. Leonard je svoj svećenički utjecaj puno puta iskoristio upravo u zaštiti slabih i oslobađanju zatvorenika.
Izražajan propovjednik vlč. Josip slikovito je prikazao kršćanski život kao put do neba po ljestvama kazavši da često zbog nestrpljivosti i lijenosti „preskačemo prečke“, a trebali bi ići korak po korak, te tako raditi na postizanju svetosti. Upravo nam sveci moraju biti i jesu uzori po kojima moramo izgrađivati svoj život. Sam sveti Leonard primio je krštenje po rukama sv. Remigija, te je po njegovom životu vidio što znači biti kršćanin.
Pitao se vlč. Josip, bi li nevjernici po nama prepoznali kršćanina, nekoga koji ljubi bližnjega i moli za njega? Teško je u današnjem svijetu biti kršćanin, ali je tako bilo i u vrijeme sv. Leonarda, rekao je vlč. Josip, te dodao kako moramo biti u svijetu prepoznatljivi po ljubavi prema bližnjemu i neprestano moliti za svijet, koji ni sv. Leonard nije napustio jer je živio kao pustinjak, nego baš suprotno, povukao se u samoću kako bi više ljubio svijet i molio za njega.
Živopisnu i gorljivu propovijed vlč. Joisp završio je porukom kako nam u životu jedino Krist mora biti odgovor, te jedino uz pomoć Božje milosti i zaštitu svetaca možemo i moramo koračati korak po korak do Neba. Misno slavlje pjesmom je pratio župni zbor predvođen orguljašem Zdenkom Rubinićem, a pristuni su bili i svi školarci zajedno sa svojim učiteljicama, vjeroučiteljicom Brankom Oslaković i ravnateljicom OŠ Rude Kristinom Halužan. Svi prisutni su na kraju Svete Mise čašćenjem moći i ophodom oko oltara iskazali počast i zahvalu dragom zaštitniku sv. Leonardu.
Violeta Gjurkin
