Lijepo se vratiti doma, lijepo je vratiti se u Galeriju Prica – riječi su kojima je povratak u dobro poznati samoborski kulturni proctor, u novouređenom Hrvatskom domu, najavila voditeljica Galerije Nikolina Šimunović. Povratak na svoje obilježen je u četvrtak, 25. listopada dvjema izložbama; “Neponovljivi Prica“ ponudio je uvid u crteže i grafike Zlatka Price u prostoru na katu te “Vizualne kompozicije“ samoborskog umjetnika Mihovila Dorotića u galerijskom prostoru u prizemlju.
Šimunović je na početku podsjetila okupljene da je Galerija Prica osnovana velikodušnom donacijom Zlatka Price koji je darovao zbirku svojih slika i fotografija kćeri Vesne, a otvorena je 18. listopada 2002., što bi značilo da je prošli tjedan bilo točno 16 godina koliko Galerija djeluje u ovom gradu.
– To je podatak koji možda olako shvaćamo i ne shvaćamo koliko je to velika stvar za svakog umjetnika kao i za grad i nas građane. Mnogo umjetnika donira svoja djela ili zbirke gradovima gdje su rođeni i uz koje su emotivno vezani, a da nikad ne dožive jednu ovakvu galeriju koja bi bila kruna njihove karijere i u koju ljudi uvijek mogu dolaziti kao kod nas i za koju vjerujemo da će i nastaviti dolaziti. Večeras predstavljamo izložbu Neponovljivi Prica, riječ je o crtežima i grafikama koje smo dijelom otkupili, a dijelom dobili zahvaljujući donatorima kojima zahvaljujemo. To su radovi koji su upotpunili našu osnovnu zbirku te ćemo i dalje nastaviti raditi da naš Prica bude što više u Samoboru i da imamo što više njegovoga za predstaviti – poručila je uvodno voditeljica Galerije Nikolina Šimunović te prepustila riječ Mihovilu Dorotiću.
Samoborski se umjetnik izložbom vratio u svoj grad nakon pauze od gotovo dva desetljeća, a svoje “Vizualne kompozicije“ odlučio je predstaviti sam, bez potrebe za likovnim kritičarima. Kako je pojasnio, prve slike iz ovog ciklusa počele su nastajati u studenom 2017. godine bez sasvim precizne ideje, koja se potom razvijala tijekom procesa stvaranja.
– Kad bi se rengenski gledalo slike, vidjeli bi se u podlozi neki pejzaži koje sam ranije naslikao i porekao u ovoj fazi, nazovimo, traženja pa je tu bilo i action paintinga, a u kasnijoj fazi sam razmišljao o ritmu i likovnim elementima koje sam želio izvaditi van pa sam uzeo likovne kompozicije kao što su Samobor u različitim godišnjim dobima ili Rovinj ili bi me fascinirala zelena paleta Mrežnice ili ljubičasta Trogira. Ako se sjećate mojih prijašnjih radova, vidljivo je u ovima da je prepoznatljiva paleta tu, kolorizam je tu, samo sam se sada poigrao. Nekakav prvi sloj su gusta boja i široki potezi kistom, pa razigranost action paintinga sa sličnom paletom u točkastom ritmu, a treći sloj je u pojedinim slikama i geometrija koja im je dala čak i prostornu dimenziju.
Sam sebi sam se iznenadio kad sam došao u Galeriju i kad su slike bile podignute, vidjevši da one imaju neku cirkulaciju, neki život. Naglasak zašto sam to radio je užitak stvaranja i možda je najbolje reći da ne znam gdje to ide, ali život sam po sebi nikad ne prestaje i kao takav ima mnoge oblike – zaključio je Dorotić te se potom pridružio kolegama iz Klape Poj u nekoliko skladbi koje su otpjevali zajedno te uz klavirsku potporu supruge Kornelije u početnoj obradi Cesarićeve pjesme.
Izložbe koje ostaju otvorene do 11. studenog službeno je otvorio pročelnik za društvene djelatnosti Juro Horvat uz zahvalu svima koji su omogćili da ponovno otvorenje Galerije prođe uz dva izložbena događanja.
