Striko B. hvala vam što ste nas naučili da možemo biti i postići u životu sve što si zacrtamo i da se ne trebamo bojati života. Nedostajat ćete nam kao učitelj, prijatelj, drugi tata...Kazalište više nikad neće biti isto bez vas. Volimo vas, vaši glumci.

hvala ti striko B. što si nam pokazao potpuno drukčiju stranu kazališta, što si nas učinio takvima kakvi smo danas i kakvi ćemo biti sutra. falit ćeš nam. vole te tvoji glumci.

Miro; -Počivaj u miru, kako si i živio. Svima ćeš nedostajati i ostati u ugodnoj uspomeni kao vrla i pozitivna osoba. Sačuvat ćemo Te u sječanju, Hane i drugih, koje si prerano napustio. -kolega deda Z.

Sutra će zvoniti zvona Dušnog dana s crkvenog tornja i njihov zvon podsjetit će nas da još jedna dobra, plemenita duša napustila nas je, u Raj odletjela je. Tužan će i prazan biti Samobor u ovaj sumorni, jesenji dan jer svi koji smo poznavali našega Miroslava, poštivali ga i voljeli zajedno s njim bit ćemo na posljednjem ispraćaju. I sve dok smo tako okupljeni uz našega Miru, on je s nama i živi i diše zajedno s nama. I kao što kaže pjesnik: Sjedim tu I slažem riječ do riječi, Riječ pored riječi I riječ iza riječi, A ipak me nešto priječi Da se ogolim I da ti jednostavno Kažem da te volim. Počivao u miru Božjem, dragi Miro!

Lijepo i bogatoto iskustvo bilo je poznavati Miroslava Njegovog suca ,njegovu familiju, koji su se tako divno podržavali,njegove pjesme i promocije istih ,njegovog antikvarijata i još puno, puno toga ,hali nam buš Branka i Čuka Zore.