Rođen je 30.05.1798. u Celju, a umro 09.01.1879. u Samoboru. Bio je prvi moderni hrvatski skladatelj a svoj je skladateljski opus zaokružio na oko 140 hrvatskih popjevki, desetak slovenskih, 45 njemačkih, 32 crkvene, 40 koračnica za klavir, 20 plesova i oko dvadeset raznih drugih skladbi. U dva je mandata Ferdo Livadić bio i samoborski općinski načelnik a njegov je dvor danas Muzej gdje se još uvijek može razgledati i slavni klavir. Posebno mjesto u povijesti Samobora zauzima razdoblje Hrvatskog narodnog preporoda. U prvoj polovici 19. stoljeća Samobor je postao jedna od oaza hrvatske nacionalne svijesti zahvaljujući ponajviše Ferdi Livadiću. Njegov dvor bio je mjesto okupljanja prvaka narodnog preporoda - od Gaja, Lisinskog, Štosa i Vukotinovića do Vraza i Draškovića. Između ostalog ga se pamti i kao skladatelja prve hrvatske budnice – “Još Hrvatska ni propala“. Tekst je osmislio Ljudevit Gaj jedne zimske večeri 1833. Kada je dolazeći Livadiću u goste ostao očaran ljepotom samoborskog zimskog krajolika i seljačkom glazbom koja se čula iz obližnjeg sela. U Livadićevom domu brzo je napisao stihove, a Livadić je, prema Gajevu opisu, na svom klaviru skladao pjesmu koja je postala himnom ilirskog pokreta. Inače, na istom tom klaviru svirao je 1846. godine i Franz Liszt.