Galerija Prica u “Noći muzeja” priređuje izložbu Silvestra Kolbasa : “Fotokemika”. Izložba se ostvaruje u suradnji s Tehničkim muzejom Nikola Tesla, a u maloj dvorani Galerije Prica moći će se razgledati od petka 29. siječnja do 28. veljače.
U “Noći muzeja” ulaz je slobodan, a Galerija Prica bit će otvorena od 18 do 22 sata.
Izložba Silvestra Kolbasa svojevrsni je hommage tvornici fotografskih materijala Fotokemika, nekoć najznačajnijoj fotokemijskoj industriji na prostoru jugoistočne Europe, koja je obilježila fotografsku scenu druge polovine 20. stoljeća na prostorima Hrvatske i bivše Jugoslavije.
Na originalnim Fotokemikinim filmovima različite starosti, formata, osjetljivosti i namjena Kolbas bilježi zapuštene i urušene ostatke tvorničkih pogona u Samoboru te zatečene ostatke tvorničkog inventara. Za potrebe snimanja prostorije tvornice pretvara u provizorni foto studio, a negative povećava na Fotokemikinom fotopapiru nabavljenom s različitih strana, dijelom i pronađenom u jednoj od oronulih tvorničkih prostorija.
„Fotokemika“ Silvestra Kolbasa istovremeno je umjetnički i istraživački projekt, koji uključuje arhivsko i terensko, in situ istraživanje istoimene tvornice u maniri industrijske arheologije, ali i svojevrsnu autorovu introspekciju, povratak u vlastite fotografske početke. Kolbasov rad uključivao je i pronalaženje i pribavljanje Fotokemikinog fotografskog materijala koji mu je u vrijeme kada se počeo baviti fotografijom bio jedini dostupan, a danas ga je vrlo teško nabaviti.
O procesu rada Kolbas kaže: ”Počeo sam redovito dolaziti i fotografirati dijelove tvornice, najčešće sam. Nešto je bilo u tom prostoru što me privuklo i navelo da se u njega vraćam. Ni sam posve ne razumijem razloge koji su me naveli na to. Možda sam tražio odgovore o tvornici, a možda i odgovore na svoja intimna pitanja koja nisam znao ni postaviti. I tako je rad na filmu stao, a ja sam našao svoju fotografsku temu. Prvi put osjećam se poput umjetnika koji ima svoj atelje, a koji mu istodobno služi i kao motiv.”
S obzirom da je većini fotomaterijala koje je pribavio istekao rok trajanja, Kolbasovi fotografski postupci poprimili su karakter eksperimenata s neizvjesnim ishodom. Uslijed različitih reakcija fotomaterijala isti motivi na fotografijama se pojavljuju u različitim varijacijama, a kvaliteta reprodukcije predodređena je kvalitetom emulzije u propadanju. Konačni rezultat je serija fotografija koju čine semantički slojeviti portreti tvornice uništene deindustrijalizacijom koja je obilježila kraj 20. i početak 21. stoljeća.
Izložba obuhvaća i dijelove inventara tvorničkih pogona u Samoboru, opremu i uređaje korištene u proizvodnji ili koje su potrebama radnog procesa prilagodili sami radnici Fotokemike. Svi oni zatečeni su u napuštenim prostorima tvornice no i dalje nose neizbrisive tragove ljudi – radnika koji su s njima i na njima radili i kojima se tehnika pretvarala u kreaciju, kako u samoj tvornici tako i kod korisnika Fotokemikinih proizvoda.
Kustosica izložbe je Leonida Kovač.
Silvestar Kolbas, fotograf, snimatelj, redatelj i filmski pedagog, rođen je u Petrovcima kraj Vukovara 12. travnja 1956., a odrastao u Vinkovcima. Diplomirao je filmsko i televizijsko snimanje 1982. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je danas redoviti profesor. Bio je zaposlen kao snimatelj na Televiziji Zagreb / Hrvatskoj radioteleviziji od 1985. do 1996. Tijekom karijere snimio više igranih i televizijskih filmova, serija i dokumentarnih filmova, izlagao fotografije te objavljivao i uređivao stručne radove iz područja snimanja. I dalje radi kao slobodni snimatelj. Sam je i režirao više osobnih, autorefleksivnih dokumentarnih (Sve o Evi, Ratni reporter i 20 dana na Tibetu) i eksperimentalnih filmova (Auto-portret V2.1, Kino Crvena zvijezda i Toranj).
Rana izlaganja njegovih radova vezana su uz Filmsku autorsku grupu Enthiusia Planck i festivale/izložbe Sam snimi film u Samoboru (1975. – 1976.). Karijeru je počeo kao profesionalni fotograf, a danas fotografira samo ono što želi. U autorskim dokumentarnim i eksperimentalnim filmovima te na fotografskim izložbama često polazi od autobiografskih elemenata, ali i problematizira vizualne medije.
