Najnovije
Kristovo trpljenje kao put spasenja (5. kolovoza 2020. 22:45)
Motokros, nogomet, trčanje… (5. kolovoza 2020. 12:39)
Jedna novozaražena osoba u Samoboru (5. kolovoza 2020. 11:37)
Slavimo u zahvalnosti (5. kolovoza 2020. 11:08)
Slavimo Dan hrvatske pobjede… (5. kolovoza 2020. 10:04)
Priča o aktualnim gradskim gradilištima (4. kolovoza 2020. 16:36)
Spomen na dan ponosa i slave (4. kolovoza 2020. 10:56)
Zamjenski termin odvoza komunalnog otpada (4. kolovoza 2020. 08:38)
Poginuo pješak na “betonki” (3. kolovoza 2020. 14:29)

Vitalan i u drugom stoljeću života

25. lipnja 2020.
Komentari isključeni
654 Pregleda

Prijem za vitalnog samoborskog 100-godišnjaka, Josipa Jožu Cvetkovića, danas su u samoborskoj gradskoj vijećnici priredili gradski čelnici. Okruglih 100 godina navršio je 30. travnja ove godine, međutim, tada je zbog epidemiološke situacije prijem za Josipa Cvetkovića bio onemogućen.

Danas su mu rođendan čestitali predsjednik samoborskog Gradskog vijeća Miran Šoić i predstavnici samoborskih udruga proizašlih iz Drugog svjetskog rata, Petar Raić i Franjo Golenko te predsjednik Odbora za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata u Gradu Samoboru Zlatko Demerac. Zahvalili su mu na svemu što je za svog života dao Samoboru i poželjeli još dugu vitalnost, a on im je kratko uzvratio riječima: Hvala vam od srca i neka sve bude za Samobor.

Život Jože Cvetkovića obilježili su omladinska i radnička aktivnost prije Drugog svjetskog rata, partizanski pokret u tom ratu te gospodarski i društveni angažman nakon rata. Prošao je tako put od omladinca i radnika preko partizana do direktora staklarskog i bankarskog sektora, odnosno Kristala i Samoborske banke.

Josip Cvetković, stjecajem okolnosti, nije rodom Samoborac: “Rođen sam 30. travnja 1920. godine u Petrinji. Moj otac se prije toga povezao s jednom Rudaricom koja je tamo imala gospodarstvo na kojem je moj otac radio, ali dogodila se nesreća, grom je udario u tu kuću kad sam imao samo nekoliko mjeseci, prošao je kroz dimnjak, a majci je od svega toga pukla srčana aorta i na mjestu je ostala mrtva. Tako sam od malena ostao bez mame” – ispričao je svoju najraniju životnu priču Joža Cvetković i dodao da se njegov otac brzo vratio u Rude, ponovno se oženio s jednom ženom iz Črnca, a Joža je do svoje šeste godine bio kod djeda i bake u Rudama.

Osnovnu školu polazio je u Samoboru gdje se do 1933. godine školovao kao osnovac, a nakon toga je u šegrtskoj školi, također u Samoboru, izučio krojački zanat. Do početka rata Joža je neko vrijeme i radio kao krojač kod Gregorića, pa potom u Udbini te u Janjini na poluotoku Pelješcu. U Janjini se, za dvije godine rada, zbližio s tamošnjim skojevcima i komunistima te prihvatio ideje tadašnjeg programa komunističke partije.

Prije početka Drugog svjetskog rata Joža se vratio u Samobor i odmah u travnju 1941., s omladincima i studentima formirao Samoborsku omladinsku antifašističku grupu, SOAG. “Zadatak grupe bio je odvraćanje omladinaca da ne idu u ustaše, da se narod opredijeli za borbu protiv okupatora i da što veći broj mladih ljudi ode u partizane i u narodnooslobodilačku borbu” – ističe Joža. Josip Cvetković u ovoj grupi radi sve do hapšenja. 13. listopada 1941. godine. Ustaški prijeki sud u Zagrebu osudio ga je 6. studenog 1941. na smrt, ali je pomilovan i presuda mu je preinačena u godinu dana teške tamnice.

Josip Cvetković je potom nastavio s radom u Samoboru povezujući se s aktivistima Narodnooslobodilačkog pokreta. Krajem te iste, 1942. godine, dobrovoljno se javio u domobrane, a polovicom sljedeće, 1943., priključio se partizanima. “Na Žumberku smo postali borci Žumberačko-pokupskog partizanskog odreda. Prvo su nas dopelali u Sošice, pa iz Sošica u Novo Selo iznad Stojdrage” – prisjeća se Joža. U pratećoj četi tog odreda Josip Cvetković 5. studenog 1943. postaje član KPJ, a ubrzo i sekretar partijske ćelije i zamjenik komesara čete. U travnju 1945. godine povjerena mu je dužnost sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a Samobor što postaje u svibnju 1945., nakon oslobođenja grada.

Josip Cvetković odlikovan je s više ratnih i poratnih odlikovanja među kojima Ordenom Republike sa srebrnim zracima.

Nakon rata, 1946. godine Joža Cvetković sklapa brak s Rezikom Kolman s kojom živi do njezine smrti, 2018. godine. Goran i Irena njihova su djeca.
Kotarski komitet SKOJ-a šalje ga 1947. godine, sa Stjepanom Kovačićem, Dragutinom Žokaljem i Mirkom Štenglom, u Visoku privrednu školu u Zagreb. Studij završava 1952. godine i u Samoboru preuzima dužnost direktora Tvornice Kristal kojom rukovodi do 1974. godine.

“Kristal, tvornicu sa 100 zaposlenih u poslijeratnoj izgradnji i razvoju privrede doveo sam do 800 zaposlenih, pa mogu reći da sam Kristal savršeno vodio jer je prerastao iz zanatske radnje u suvremeno industrijsko poduzeće i postao jedna od najboljih tvornica u Hrvatskoj. U početku smo imali samo nekoliko puhača stakla koji su izrađivali obične ugostiteljske čaše, vrčeve, pehare, boce i cilindre za petrolejke. Kad sam došao u Kristal usvojili smo novi način proizvodnje i počeli proizvoditi razne vrste kristalnih predmeta koji su se izvozili po cijeloj Europi, sve do Amerike. Ali, radio sam i dalje na usavršavanju proizvodnje, pa smo uveli i proizvodnju murano stakla. Poslovni ugled Kristala rastao je iz dana u dan sve više, proizvodni asortiman postajao sve veći i kvalitetniji, potražnja za našim proizvodima na domaćem i stranom tržištu je rasla, a rokovi isporuke su se poštivali. Kristal je tako postao poznat ne samo na prostoru cijele bivše Jugoslavije već i daleko izvan njezinih granica” – s ponosom ističe njegov nekadašnji direktor, neupitno čovjek od akcije, Josip Cvetković.

U Samoborsku banku, na mjesto direktora, Josip Cvetković dolazi 1974. godine. Samo godinu potom, u povodu 100. godišnjice bankarstva u Samoboru, Josip Cvetković izjavljuje: “Nekadašnja Samoborska štedionica, osnovana 1873. godine, s pravom se može smatrati jednim od prvih novčarskih zavoda osnovanih na ovom području.” “To je bila mala banka, filijala Kreditne banke Zagreb i prvi mi je potez bio da je osamostalim. Kad sam to napravio počeli su me u nebo dizati, a i banka je počela rasti i postala okosnica samoborske privrede što je bilo najvažnije, a važno je bilo i to da smo imali odličnu suradnju s Općinom. Poslije mene Samoborska banka je postala filijala jedne zagorske banke i politike i žao mi je da više nije samostalna” – zaključno je rekao Josip Cvetković.

Samoborskom bankom – samoborskom financijskom institucijom – Josip Cvetković je rukovodio osam godina, do 1982. i odlaska u mirovinu.

-Drago nam je da si i dalje dobro kao i prije godinu dana kada smo zajednički obilježili tvoj ulazak u stotu – rekao je na rođendanskoj proslavi u Gradskoj vijećnici Miran Šoić i istaknuo da je ovo skromna proslava u uvjetima kakvi su trenutno mogući. Najavio je i promociju brošure o SOAG-u, Samoborskoj omladinskoj antifašističkoj grupi iz 1941. godine, čiji je član bio i Joža Cvetković.

O tom izdanju, koje će biti predstavljeno u subotu, 27. lipnja u 10 sati u prostorijama Gradske četvrti Južno naselje, govorili su i njegov urednik Franjo Golenko, predsjednik Društva Josip Broz Tito, jednog od nakladnika te Petar Raić, predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Samobora koja je drugi nakladnik izdanja. Istaknuli su da je Josip Cvetković jedini živući član SOAG-a kojemu je ova edicija i posvećena. -Svrha joj je svjedočenje o događanjima koja su se zbivala na ovim prostorima za vrijeme agresije fašizma i otpora toj agresiji koji je organizirala tadašnja Komunistička partija Jugolsavije, odnosno Hrvatske – rekao je Golenko. Uz to, knjiga govori i o poslijeratnom razvoju ovih prostora od 1945. godine do danas.

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.