Novo pismo ohrabrenja i potpore fra Nikole Vukoje

5. travnja 2020.
Komentari isključeni
988 Pregleda

Novim, poduljim pismom pozdrava i ohrabrenja sinoć se svim ljudima dobre volje u samoborskom kraju ponovo obratio gvardijan Franjevačkog samostana u Samoboru fra Nikola Vukoja. Evo što piše:

Mir i dobro, dobri ljudi! Dragi prijatelji, sestro i braću u Kristu!
Gospodin vama svima vašima dao svoj mir!

“Opet vam se javljam i opet kasno jer tek su malo prije stigli materijali za liturgijsko slvlje u obitelji. Puno ih je pa su tako kasnili! Na žalost moje računalo nije mi uspjelo sve dobro prenijeti pa ću vam objasniti kako doći do tih materijala. U google upišete: Hrvatski intitut za liturigijski pastoral i naći ćete materijale za Cvjetnicu, obiteljska litrugija. Odatle možete preuzeti tekstove. Ima ih puno pa će trebati dar razlučivanja da preuzmete ono što će vašoj obitelji biti najbliže.

Ponovno zahvaljujem od srca svima koji su nam se javili i zanimali se za nas, te nas obradovali lijepom riječju.

Uglavnom smo dobro. Privikavamo se na pustinjački život, ali njegujemo i novi oblik bratstva – bratstvo s distancom! Nedostajete nam, ali opet ste nam tako blizu. Naime, toliko ljubavi i simpatija smo do sada primili od vas da ćemo moći izdržati i ove „mršave krave-godine“.

Čim se sjetim i samo nekog imena, lica i pogleda – od dječjih do onih lica koja na sebi nose urezanu povijest svoga života i života svojih dragih. Da, lijepo i ispunja radošću već i samo sjećanje na vas. Neki me ugodno iznenade pa kad nailaze na ove strane ili dolaze u crkvu, kad je otvorena, pa se jave i barem se nakratko vidimo (poštujući sve odredbe o distanci, maski i bez kontakta… Neki čak zatraže i svetu ispovijed..).

Osjećamo i snagu vaših molitvi (što budete više molili za nas ima šanse da budemo bolji franjevci – a onda će i vama biti bolje!). I vi ste svi u svakoj našoj zajedničkoj, a nadam se i u našim zasebnim molitvama.

Što se tiče slavlja u Velikom tjednu s tugom podsjećam da nećete moći sudjelovati (u ime svih vas s nama će u svim slavljima biti naša i vaša Katarina Franjko koja je naš „brat Jakoba“ /kako je sv. Franjo nazivao jednu plemenitu ženu Jakobu da sette soli – iz drevne obitelji rimskih patricija Frangipani – s njma su bili u rodu i naši Frankopani – pa je ona smjela ući i u klauzuru samostana/ i ona nas svaki dan podsjeća na milosrdnu Božju ljubav.

Naš pokojni brat Bonaventura Duda znao je govoriti da su kuhari i kuharice u samostanu i u obiteljima najsličniji dragom Bogu. Jer kao što Bog daje da njegovo sunce grije pravedne i nepravedne, dobre i grešnike, tako i oni koji s ljubavlju svojima pripremaju jelo daju jesti i onima koji ne zasluže i koji zasluže.

Naša zvona još uvijek pozdravjaju i podsjećaju na crkvu i na nas i u zgodno i nezgodno vrijeme, jer toliko vas i ona vole da se ne mogu držati reda i zvone i onda kad po našem planu ne bi trebala zvoniti. Kad god ih čujete – sjetite se nas, svih sestara i braće s kojima ste se redovito odazivali na zvuk naših zvona kad su vas pozivala u ckrvu.

Osobito pažljivo poslušajte na Veliki Četvrtak jer će negdje oko 18:45 svečano zazvoniti kad svećenik zapjeva Gloria – Slava. Tada će za neko vrijeme zašutjeti i čut ćete ih tek na Veliku subotu u vazmenom bdijenju (negdje oko 20 sati kad će opet radosno zazvoniti na klicanje Gloria – Slava u sv. misi. Ja bih volio da uz zvuk zvona možete čuti i zvuk truba i ostalih instrumenata naših svirača i glasove naših pjevača (meni će ove godine nedostajati svečani Aleluja i „Uskrsnu Isus doista“, a osobito radosni i prodorni kliktaj „Uskrsnuo je! Uskrsnuo je!, koga redovito, uz zvuke trublji i ostalih instrumenata onako zanosno i radosno klikne naš prijatelj Miroslav Žitković koji se u toj pjesmi cijelim bićem pretvori u kliktaj, te nije više pjevač koji pjeva, nego pjevač pjesmom postao!

Znam da će sve to i vama nedostajati jer to mi je jedan od najdražih događaja kad u vazmenom bdijenju svi pa i mala djeca taj Kliktaj „Uskrsnuo je!“ žive kao vlastiti radosni kliktaj uskrsnuća cijeloga svoga bića.

Mi smo povlašteni jer gledajući sa oltara imamo milost i užitak gledati vaša ozarena i sretna lice i slušajući vaše zanosno vjeroispovjedno kliktanje te pjesme, tako da čovjek dok vas promatra u tom trentuku ima osjećaj da smo i mi s Kristom uskrsnuli! (Evo i sada dok ovo pišem i dok u meni naviru uspomene na to i u duši odzvanja radosni pjev – drhtim i kao da već sada proživljavam zbilju Uskrsa!)

Važno je znati da je već od danas pa sve do Uskrsnoga ponedjeljka (6. 4. 2020.) naša crkva svaki dan otvorena od 9 – 17 h. Danas je Cvjetnica! O kako smo radosno slavili naše Cvjetnice mašući maslinovim grančicama, kličući svim srcem ozarenih i nasmijanih lica, ponosni i zahvalni što naš ne kraljuje i ne vlada nad nama, nego – premda naš Kralj – on nas poslužuje i posluživat će nas samim sobom kroz svu vječnost!

Bit će lijepo ako na Veliki četvrtak u tom vremenu dok crkva bude otvorena navratite malo i poklonite se pred svetohraništem (budimo disciplinirani i poštujmo odredbe da nas ne bude previše –najviše do 10 osoba, ali s pravim odstojanjem… Iako će vas srce vući da ostanete duže, budimo obazrivi i čim vidimo da ispred vrata drugi čekaju prepustimo im mjesto da i oni mogu malo uživati u „milom društvu“ sa svojim Bogom i Bratom, Očevom milinom…

I u krakom poklonu i izrazu ljubavi Ljubljeni Sin božji i Brat naš ispunit će vas sobom, te ćete postati svetohranište. I ovih dana ne zaboravite se malo češće pokloniti Bogu u sebi i jedni u drugima, osobito u svojoj obitelji – jer svi smo mi svetohraništa Božja!

Na Veliki Petak dođite pokloniti se Raspetoj ljubavi , njemu koji je i s križa kriknuo „Žedan sam!“, ne vode, jer nije htio piti kad su mu pružili, nego je žedan naše ljubavi, naše blizine i priajteljstva. Pri čašćenju i klanjanju križa moći ćete prići i bliže da uživate u ljubavi do kraja koja se odražava na licu Raspete Ljubavi. Možete pokleknuti, duboko se nakloniti, ali ovaj put Križ i Raspetoga nećemo počastiti svojim poljupcem niti ga doticati svojom rukom, nego cijelim svojim bićem! I pri tom, uvijek držimo propisano odstojanje.

U subotu će biti prigoda da na Isusovu grobu molimo za sve svoje pokojne, osobito za pokojne branitelje, za preminule od koronavirusa i svih drugih bolesti, ali molimo i za svoju sretnu smrt i za osobito za čvrstu vjeru u uskrsnuće i život vječni.

Neki se zanimaju za mogućnost da na vaše nakane služimo sv. misu. Možete nazvati i dogovoriti se. Podsjećam isto tako da nam se za sve informacije i sve potrebe možete obratiti na: 01 3360 810; ili na 091 3360 677 – nikola.vukoja@ofm.hr

Lijepo vas molimo da nam na navedenu mail adresu javljate radosne događaje (rođenja, krštenja, vjenčanja – pa makar ste ih neki morali i odgoditi– da znamo za vas moliti), kao i ostale događaje (teške bolesti, onih koji odlaze na operacje i sl., preminuća…) da se možemo moliti i u takvim situacijama. Nastojat ćemo se povremeno javljati na ovaj način, a nadamo se da to uskoro više neće trebati!

U čvrstoj nadi da će ovo mučno vrijeme brzo proći , da će nas Bog sačuvati od svakoga zla, pa i od ove zaraze, na sve vas i na sve vaše zazivamo Božji blagoslov, osobito na starije i bolesne, pratimo vas molitvom i radujemo se ponovnim susretima i slavljima u našoj crkvi.

Neka sve vas i sve vaše blagoslovi i čuva milosrdni Bog, i neka vam dadne mir srca i ustrajnost u svetoj vjeri, čvrstu nadu i velikodušnu ljubav! “, zaključuje na kraju svog pisma fra Nikola Vukoja.

Mislav Maroević

Novinarstvom se aktivno počeo baviti 1976. u danas kultnom magazinu Svijet. Radijsku karijeru započinje 1978. godine na Radio Samoboru. Početkom devedesetih godina podiže obiteljsku tvrtku Matis, koja 2004. godine dobiva koncesiju Radio Samobora.

Komentari nisu dopušteni.