Najnovije
Online edukacija za male iznajmljivače (2. lipnja 2020. 16:03)
Isključenja struje 3 . i 4. lipnja (2. lipnja 2020. 11:22)
Isplata mirovina od 8. lipnja (2. lipnja 2020. 09:26)
O nastavi u vrijeme koronavirusa (1. lipnja 2020. 14:45)
Dan rijeke Save (1. lipnja 2020. 09:33)
Isključenja struje 1. i 2. lipnja (1. lipnja 2020. 08:29)
Lipanjska akcija darivanja krvi! (30. svibnja 2020. 13:25)

Fra Nikola Vukoja, gvardijan Franjevačkog samostana u Samoboru

Samoborski franjevci ohrabruju vjernike

29. ožujka 2020.
Komentari isključeni
705 Pregleda

I ove nedelje pismom upućenim svim vjernicima javio nam se na naš radjski mail fra Nikola Vukoja, gvardijan Franjevačkog samostana u našem gradu. Evo što piše:

“U nadi sam da ste svi dobro i zdravi, i da ste se ovaj tjedan trudilli biti dobri jedni drugima, da ste više puta i ponovili riječ sv. Petra: Lijepo nam je biti zajedno, dobro nam je biti zajedno i u ovakvoj situaciji sve vas lijepo pozdravljam.

Zahvaljujem od srca svima koji su nam se javili i zanimali se za nas i obradovali nas lijepom riječju. Uglavnom smo dobro. Čuli ste da nas je sada 40 (10 u samostanu i 30 u Taboru) ali i za nas vrijedi samoizolacija pa smo više eremiti nego franjevci.

Želim s vama podijeliti radost da su se u našoj zajednici vjernika rodila tri djeteta. Radujemo se sa Ivanom i Krunoslavom Požgaj i s njihovim Ivanom rođenju njihova Gabrijela; sa Martinom i Ivanom Tolić i s njihovim Pavlom rođenju njihova Jude Tadeja, i sa Ljiljanom i Krešimirom Petrušić i s njihovim Ivanom i Emanuelom (to su ono dvoje anđela koji svake nedjelje u 11:30 zajedno sa svojim roditeljima s nama slve sv. misu, a Emanuela na kraju sv. mise pred oltarom ritmičkim plesom prati završnu pjesmu!). Njima čestitamo i radujemo se već sada i nadam da će brzo doći čas ih i vidimo u naručju svojih roditelja na sv. misi. Drugi mi nitko nije javio za neke događaje koje bismo željeli čuti i popratiti ih molitvom.

Malo i o sebi… Prije ove situacije ponekad sam jedva čekao večer da se sve smiri da se mogu prošetati našim voćnjakom i prepustiti se meditaciji. Kad bih navečer navratio u praznu crkvu baš mi je odgovarala ona mistična tišina i prazan prostor naše crkve u kojemu su mi oči tražile vaša lica, a sad kad pođem u crkvu srce radoso očekuju vidjeti i vas, od onh najmlađih do starijih, a crkva prazna.. Crkva pazna, ali mi oči, srce i sjećanje ispunjeni vašom nazočnošću i čini mi se da čujem i vaše glasove i radost raspjevane zajednice vjernika u našoj crkvi.

Tako sam jednom u našoj praznoj crkvi pred oltarom razgovarajući s Gospodinom uitao ga: Gospodine i brate, kako si? Činilo mi se da čujem njegovu bolnu riječ: Žao mi je naroda! Ali ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta! I Povjerio mi je da se uvijek iznova obraduje kad u ckrvu uđe netko od nas i kratko se pomoli. Blagoslvoljeni svi vi koji nađete vremena i odvažite se barem kratko zastati u molitvi u našoj crkvi… Svaki dan naše bratstvo slavi sv. misu i u svakoj ste i svi vi nazočni – jer vas u srcu nosimo i Isus i mi, vaša braća franjevci.

Ova nam je korizma posebna i što se tiče posta. Prije smo obdržavali korizmeni post i nemrs, a ove korizme živimo najteži mogući post. Žvimo post od vas, drgi prijaelji, a vjerujte mi da je to puno teže nego post odricanja od hrane i nekih drugih stvari. Odricanje od hrane i onoga što je potrebno da bismo preživjeli lakše je činiti nego postiti od onoga što nam je potrebno za radosni život, a to je važa nazočnost, susreti s vama, zajedničke molitve i slavlja s vama – bez toga je naš život osiromašen. Imi tek sad snažno doživljavamo da svećeniku bez zajedništva života i slavlja vjere i života s vjernicima, s prijateljima, braćom i sestrama, život skoro gubi svoju radost. Lijepo je što nam Bog daje da jedni druge nosimo u srcu, ali nama ljudima je potrebno vidjeti lica i oči jedni drugih, čuti glas jedni drugih i u pogledu i glasu osjetiti radost susreta. Nismo uvijek ni svjesni koliko nam znači vaša blizina, ljubav, radost susretanja i svetih slavlja, ali sad to itekako osjećam i proživljavamo. Ovih dana najčešće sam molio molitvu sv. Klare: Blagoslovljen budi, Gosodine moj, što i nju i njega stvorio i meni i nama darovao (i onda u šutnji srca izgovarati riječi svakoga od vas, posvijestiti si lica i poglede svakoga od vas, zahvalno se sjetiti tolikih lijepih sureta i iskaza ljubavi i prijateljstva…)

Da, falite nam… Ne znam jeste li primijetili da i naša crkvena zvona ne zvone više po ustaljenom redu. Malo – malo pa zvone, i kad treba i kad ne treba… Želi vam dati do znanja da ste uvijek dobrodošli, da vžste ovdje poželjni. I zvona se tako zvoneći raduju da će brzo doći čas kad ćete se moći odazvati njihovu zovu…

Razmišljajući o tome i živeći ovu izolaciju poželio sam da mi i svi svećenici duboko doživimo da ste nam vi, drag vjernici, radost života u Gospodinu. Bilo mi je drago od mnogih od vas čuti ovih dana da i mi vama falimo, da vam je život nekako siromašnijih bez nas i bez zajedničkih raspjevanih slavlja naše vjere i uzajamnog svjedočenja vjere u nšoj crkvi.

Neki se zanimaju za mogućnost da na vaše nakane služmo sv. misu. Možete nazvati i dogovoriti se. Podsjećam ito tako da nam se za sve informacije i sve potreba možete obratiti na: 01 3360 810; ili na o91 3360 677 – nikola.vukoja@ofm.hr

Lijepo vas molimo da nam (na gornju adresu) javaljate radosne događaje (rođenja, krštenja, vjenčanja) i ostale događaje (teške bolesti, preminuća…) da se možemo moliti i u takvim situacijama. Nastojat ćemo se povremeno javljati na ovaj način, a nadamo se da to uskoro neće trebati!

U čvrstoj nadi da će ovo mučno vrijeme brzo proći , da će nas Bog sačuvati od svakoga zla, pa i od ove zaraze, na sve vas i na sve vaše zazivamo Božji blagoslov, osobito na starije i bolesne, pratimo vas molitvom i radujemo se ponovnim susretima i slavljima u našoj crkvi. Neka sve vas i sve vaše blagoslovi i čuva milosrdni Bog i neka vam dadne mir srca i ustrajnost u sv. vjeri, čvrstu nadu i velikodušnu ljubav! “, kaže se na kraju pisma fra Nikole Vukoje svim vjernicima.

Mislav Maroević

Novinarstvom se aktivno počeo baviti 1976. u danas kultnom magazinu Svijet. Radijsku karijeru započinje 1978. godine na Radio Samoboru. Početkom devedesetih godina podiže obiteljsku tvrtku Matis, koja 2004. godine dobiva koncesiju Radio Samobora.

Komentari nisu dopušteni.