Ista bitka s novim obogaćenjima

8. ožujka 2020.
Komentari isključeni
940 Pregleda

Drugačija nego dosad, s puno novih detalja i dopuna, bila je danas na Vugrinščaku podno starog samoborskog grada, u neku ruku jubilarna, 15. po redu Bitka kod Samobora, uprizorenje srednjovjekovnog boja dviju vojski za hrvatsko-ugarsko prijestolje. U to vrijeme to se zbilo negdje na polju između Samobora i Svete Nedelja, a predanje kaže kod današnjeg Domaslovca, gdje su se na Pepelnicu 1441. godine sukobile vojska kraljice Elizabete s vojskovođom, češkim plaćenikom Janom Vitovcem te vojska poljskog kralja Vladislava Jagelovića na čelu sa Stjepanom Banićem Lendavskim. Vitovčeva pobjeda priskrbila je kraljici Elizabeti bogat plijen, a trupama poljskog kralja Vladislava naneseni su golemi gubici s oko 1500 izginulih. Međutim, kraljica Elizabeta, uz koju moćni grofovi celjski, umire 1442. prisiljavajući tako Ulrika II. celjskog da prizna Vladislava III. kao kralja te da otpusti sve zatvorenike iz ove bitke, pa i vojskovođu Banića.

Vojni tabori s utvrdama ove su godine poprimili i neke nove fortifikacijske elemente, a žestina borbe oklopljenih vitezova i mačevalaca bila je jača i stvarnija. Topovi su zaglušujuće tutnjali kao nikad dosad, a vatrene strijele i kugle bile daleko preciznije i atraktivnije za publiku.

Atrakcija za publiku na bojnom polju doista nije nedostajalo, kao ni na neizbježnom srednjovjekovnom sajmu s raznolikom prigodnom ponudom starih zanata i dobrom kuhinjom, što je bilo mjesto okupljanja i prije i poslije bitke. I bitka i sajam privuli su tijekom cijelog dana, prema procjeni predstavnika organizatora događanja, Samoborskog muzeja, desetak tisuća ljudi što je za jednodnevnu manifestaciju u našem gradu rekordan posjet.

Kad toj rijeci ljudi koja se slila prema Vugrinščaku pridodamo oko 400 izravnih sudionika programa, od kojih samo 100-tinjak vitezova, kopljanika, kuburaša, mušketira i topnika raznih viteških udruga, dobivamo zaokruženu sliku cijele povijesno-turističke priče.

Među sudionicima programa bilo je i podosta novih udruga. Sam boj upriličili su Vitezovi zelingradski i Vitezovi vranski, a za bogatstvo ugođaja pobrinuli su se i Povijesna postrojba ban Gašpar Alapić, Red čuvara Grada Zagreba, Viteški red svetog Nikole, Družba vitezova Zlatnog kaleža, Tahyjevi puškari, Red srebrnog zmaja, Udruga Corvi belli, Koprivnički mušketiri i Kuburaško društvo Gromovnik te domaćin, Udruga Oživljena povijest Samobora, Plesna grupa Burka, Cirkuska udruga Cirkultura i po prvi put Dječji vrtić Izvor s malim vitezovima.

Ulogu suca ove je godine preuzeo Ivica Šintić, notara Stjepan Bošković, varoškog sluge Zlatko Frketić, cvajbara Dražen Čakanić, priora Luka Kazimović, kaštelana Zoran Perović, seljaka Zvonko Vučinić, vlasnika Oppiduma Samobor Darko Kupres, crne kraljice Mira Rubinić, a kraljice Elizabete Sandra Vandekar. Njoj se na kraju poklonila pobjednička vojska uz glasno odobravanje poblike koja je pljeskom za izvedbu priznanje odala ne pobjednicima, već i poraženima kao i našim domaćim glumcima amaterima za stvaranje scenskog ugođaja prije same bitke.

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.