S Majom Klarić po dalekom Japanu

31. siječnja 2020.
Komentari isključeni
209 Pregleda

Maja Klarić pjesnikinja, urednica i književna prevoditeljica predstavila je sinoć u Odjelu za odrasle Gradske knjižnice Samobor svoju petu knjigu “Približavanje zore Put 88 hramova”. Ova Šibenčanka u prethodnim knjigama piše o svojim putovanjima kroz poeziju pa je poznata i kao putopjesnikinja. Iako miješa žanrove, prozu i poeziju, njezine su knjige poetski pisane.

U knjizi “Približavanje zore” opisuje put koji je sa suputnikom Goranom Blaževićem, također putnikom i putopiscem, propješačila krajem 2018. u Japanu na otoku Shikoku.

To je najmanji i najtradicionalniji otok u Japanu u kojemu se živi mirno, u manjim mjestima i po selima, a stari, budistički “Put 88 hramova” nalazi se upravo tamo. Hodočašće se sastoji od 88 službenih hramova i brojnih drugih svetišta, a podrazumijeva spajanje svih 88, zatvaranjem punog kruga oko otoka. Put je dug 1158 kilometara i njime se hoda još od 12. stoljeća, a autorica je na ovo putovanje krenula iz znatiželje i želje za usporedbom budističkog i kršćanskog hodočašća.

Priča koju je samoborskoj publici ispričala Maja Klarić bila je dirljiva i prepuna simbolike, na trenutke i duhovita, a posebno se osvrnula na filozofiju povezanu s nekim japanskim običajima. Jedna od zanimljivih priča s ovog hodočašća bila je i ona o japanskom budističkom redovniku Kukaiju koji je posebno zaslužan za razvitak budizma u Japanu i čiji lik se nalazi u svakom od 88 hramova na putu kojim su hodali.

Osim toga, posebno iskustvo, koje nestaje s komercijalizacijom hodočašća, kako je rekla Maja Klarić, bilo je i doživjeti Osettai – gostoprimstvo Japanaca na “Putu 88 hramova” i pomoć koju pružaju hodočasnicima koji tuda hodaju dajući im vodu, hranu, slatkiše pa i smještaj.

Putopis “Približavanje zore Put 88 hramova” čita se i kao duhovna potraga za promjenom, suočavanje s prolaznošću života kao i duhovno putovanje na više razina.

Maja Klisurić

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.